Inicijativa Denisa Bećirovića u vezi s dostavljanjem teksta Zakona o zabrani svih neofašističkih organizacija i upotrebe njihovih simbola, uključujući i zabranu ustaških i četničkih organizacija kao i onih koje se naslanjaju na tradiciju Handžar divizije

U namjeri da pokrene borbu protiv upotrebe jezika mržnje, rasizma, ksenofobije, antisemitizma, šovinizma i svakog drugog oblika raspirivanja  netolerancije i ekstremističkih pogleda, a s ciljem spriječavanja širenja najmračnijih nacifašističkih ideologija i pojava, Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine usvaja inicijativu kojom zadužuje Vijeće ministara Bosne i Hercegovine da izradi i Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine dostavi tekst Zakona o zabrani svih neofašističkih organizacija i upotrebe njihovih simbola, uključujući zabranu ustaških i četničkih organizacija, kao i onih koje se naslanjaju na tradiciju Handžar divizije. Rok za dostavljanje zakona u parlamentarnu proceduru je najkasnije šest mjeseci od dana usvajanja navedene inicijative.

OBRAZLOŽENJE INICIJATIVE:

Brojni međunarodni dokumenti (Ujedinjenih naroda i Vijeća Evrope) govore o potrebi sprečavanja djelovanja onih snaga koje šire ¨govor mržnje¨ na svim nivoima društva. Naša zemlja mora imati političke volje da se uhvati u koštac sa problememom javnog ispoljavanja i širenja fašizma i diskriminacije, kao i sa činjenicom da bosanskohercegovačko zakonodavstvo ima brojne manjkavosti koje ga onemogućavaju da se efikasno bori protiv ovih društveno štetnih pojava.

Povelja Ujedinjenih naroda, usvojena 1945. godine, paragrafom (c) članom 55. obavezuje sve članice na ''poštivanje ljudskih prava i temeljnih sloboda ... bez razlikovanja rase, spola, jezika ili vjere''.

Temeljni dokument Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima, Opća deklaracija o ljudskim pravima, u članovima 1. i 2. svim ljudima garantuje slobodu i jednakost u dostojanstvu i pravima bez obzira na ''bilo kakvu razliku kao što je rasa, boja kože, spol, jezik, vjera, političko ili neko drugo opredjeljenje, nacionalno ili društveno porijeklo, vlasništvo, rođenje ili neki drugi status''.

Međunarodni pakt o građanskim i poltičkim pravima članom 20. nalaže svim potpisnicima da ''zakonom zabrane svaku ratnu propagandu'', te ''svako zagovaranje nacionalne, rasne ili vjerske mržnje koja predstavlja poticanje na diskriminaciju, neprijateljstvo ili nasilje''. Isto tako, članom 26. svim ljudima, bez obzira na gore navedene razlike, garantuje se jednaka zakonska zaštita od diskriminacije. U Općem komentaru 11. koji se odnosi na član 20. Pakta dodatno se pojašnjava da ''član 20. može potpuno stupiti na snagu samo ako postoji (nacionalni) zakon iz kojeg je očito da su opisana propaganda i zagovaranje u suprotnosti sa javnom politikom, i ako postoje prikladne mjere sankcioniranja u slučaju kršenja tog zakona'' (CCPR General coment 11.29/07/83.).

U zaključcima Svjetske konferencije o ljudskim pravima, održane u Beču 25. juna 1993. godine, na kojoj su učestvovali i predstavnici zemalja članica Vijeća Evrope, izražava se zabrinutost zbog učestalih pojava rasizma, te se snažno apelira na ''sve Vlade da hitno razviju mjere sprečavanja i borbe protiv svih oblika i manifestacija rasizma, ksenofobije i netolerancije, gdje je to potrebno odgovarajućim zakonskim mjerama, uključujući kaznene mjere, te osnivanjem nacionalnih institucija za borbu protiv takvih fenomena'' (Bečka deklaracija i program djelovanja; B Jednakost, dostojanstvo i tolerancija; 1. Rasizam, rasna diskriminacija, ksenofobija i drugi oblici netolerancije).

Temeljni dokument za borbu protiv rasizma i netolerancije je Međunarodna konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije, koju je Generalna skupština Ujedinjenih naroda usvojila 1965. godine. Ovaj dokumenat predlaže različite konkretne mjere borbe protiv rasne diskriminacije i ''govora mržnje''. U članu 4. članice se obavezuju da će proglasiti kaznenim djelom ''svako širenje ideja zasnovano na rasnoj nadmoćnosti ili mržnji, poticanje na rasnu diskriminaciju , svaki čin nasilja ili poticanja na nasilje pro