Početna
Pristup informacijama
Zakon o slobodi pristupa informacijama na nivou institucija Bosne i Hercegovine usvojila je Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine 2023. godine.
Ovim zakonom propisuje se pravo na pristup informacijama i ponovnu upotrebu dokumenata u posjedu institucija vlasti BiH, pravnih lica koja osnivaju institucije BiH u skladu s odredbama Zakona o registriranju pravnih lica koja osnivaju institucije BiH i nezavisnih tijela BiH osnovanih posebnim zakonom, a koje se ostvaruje na način i u postupku propisanim ovim zakonom. Ovim zakonom preuzimaju se odredbe Direktive (EU) 2019/1024 Evropskog parlamenta i Vijeća od 20. 6. 2019. o otvorenim podacima i ponovoj upotrebi dokumenata javnog sektora.
Cilj ovog zakona je omogućiti i osigurati ostvarivanje prava na slobodan pristup informaciji fizičkom i pravnom licu, putem otvorenosti i javnosti djelovanja institucija BiH, u skladu s međunarodnim ugovorima o ljudskim pravima i slobodama i općeprihvaćenim pravilima međunarodnog prava, ovim i drugim zakonom, radi ostvarenja i zaštite interesa javnosti i ostvarenja slobodnog i demokratskog poretka i otvorenog društva.
Institucija BiH obavezna je omogućiti pristup informacijama:
a) pravovremenim objavljivanjem informacija o svom radu na primjeren i dostupan način, odnosno na internetskim stranicama institucija BiH, Centralnom portalu javnih informacija institucija BiH ili objavom u službenom ili javnom glasilu;
b) davanjem informacija korisniku koji je podnio zahtjev na jedan od sljedećih načina:
1) neposrednim davanjem informacija,
2) davanjem informacija pisanim putem,
3) omogućavanjem uvida u dokumente i izradom kopije dokumenta koji sadrži traženu informaciju,
4) dostavljanjem kopije dokumenta koji sadrži traženu informaciju,
5) na drugi način prikladan za ostvarivanje prava na pristup informacijama.
Podnosilac zahtjeva u zahtjevu za pristup informacijama može naznačiti prikladan način prijema informacije, a ako ne naznači, informacija će biti dostavljena na način na koji je podnesen zahtjev, odnosno na najekonomičniji zahtjev.
O zahtjevu za pristup informacijama odlučuje institucija BiH koja je vlasnik zahtjevom tražene informacije.
Pisani zahtjev sadrži: naziv i sjedište institucije BiH; podatke bitne za prepoznavanje tražene informacije, ime, prezime i adresu fizičkog lica koje je korisnik informacije, odnosno naziv i sjedište pravnog lica. Pisanim zahtjevom smatra se zahtjev podnesen elektronskom poštom, pod uslovom da sadrži sve elemente navedene u pisanom zahtjevu.
Podnosilac zahtjeva nije obavezan navesti razloge zbog kojih traži pristup informaciji.
Ako institucija BiH koja je zaprimila zahtjev nije vlasnik informacije, dužna je, u roku od osam dana od zaprimanja zahtjeva, ustupiti zahtjev instituciji BiH koja, u skladu sa svojim nadležnostima, posjeduje informaciju i o tome obavijestiti podnosioca zahtjeva, a u tom slučaju rok za rješavanje zahtjeva teče od dana kada je zahtjev zaprimila institucija BiH kojoj je upućen.
Ako institucija BiH ne posjeduje informaciju i ne može, uz razumno uložen trud, utvrditi koja je institucija BiH vlasnik informacije, u roku od osam dana donijet će zaključak o zahtjevu kojim će odbaciti zahtjev zbog nenadležnosti, s poukom o pravu na žalbu Žalbenom vijeću pri Vijeću ministara BiH.
Na osnovu zahtjeva za pristup informacijama, institucija BiH obavezna je rješenjem odlučiti povodom zahtjeva za pristup informacijama bez odgađanja, a najkasnije u roku od 15 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva.
U slučaju nepotpunog ili nerazumljivog zahtjeva, institucija BiH pozvat će podnosioca zahtjeva da ga ispravi u roku od pet dana od dana zaprimanja poziva na ispravak.
Rok od 15 dana može se produžiti za još pet radnih dana, računajući od dana kada je institucija BiH trebala odlučiti o zahtjevu za pristup informacijama, u slučaju ako se jednim zahtjevom traži veći broj različitih informacija, o čemu je institucija BiH dužna bez odgađanja obavijestiti podnosioca zahtjeva i navesti razloge zbog kojih je taj rok produžen.
Ako institucija BiH ne odluči o zahtjevu za pristup informacijama u propisanim rokovima, podnosilac zahtjeva ima pravo podnijeti žalbu zbog šutnje administracije.
Protiv rješenja institucije BiH donesenog povodom zahtjeva za pristup informacijama podnosilac zahtjeva može podnijeti žalbu Žalbenom vijeću pri Vijeću ministara BiH, u roku od 15 dana od dana prijema rješenja.
Zahtjev za pristup informacijama podnosi se službeniku za informiranje kojeg imenuje institucija BiH.
Pristup informacijama može se ograničiti s ciljem zaštite privatnih fizičkih lica, zaštite ličnih podataka korisnika i trećih lica, u skladu sa zakonom kojim se uređuje zaštita ličnih podataka.
Između ostalog navedenog u Zakonu, pristup informacijama može biti ograničen ako se može očekivati da bi omogućavanjem pristupa informacijama nastala ozbiljna šteta u pogledu sljedećih interesa:
a) nacionalne sigurnosti i međunarodnih odnosa, ako informacija nosi oznaku tajnosti u skladu sa zakonom ili općim aktom donesenim na osnovu zakona kojim se propisuje tajnost podataka;
b) javnog reda, ako informacija nosi oznaku tajnosti u skladu sa zakonom ili općim aktom donesenim na osnovu zakona kojim se propisuje tajnost podataka;
c) tokom inspekcije, kontrole i nadzora koji provodi institucija BiH, ako bi se njenim objavljivanjem onemogućio rad tijela koji obavlja upravni nadzor, inspekcijski nadzor, odnosno nadzor zakonitosti rada i akata;
d) komercijalnih i drugih ekonomskih interesa te ekonomske, monetarne i tečajne politike i
e) okoliša
Do usvajanja Zakona o slobodi pristupa informacijama na nivou institucija BiH, primjenjivao se Zakon o slobodi pristupa informacijama u BiH koji je donesen 2000. godine i mijenjan nekoliko puta.