MENI
21.11.2007

PREDSJEDAVAJUĆI PREDSTAVNIČKOG DOMA MILORAD ŽIVKOVIĆ UPUTIO PISMO GENERALNOM SEKRETARU VIJEĆA EVROPE TERRY DAVIS-u



Predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH Milorad Živković uputio je danas pismo Generalnom sekretaru Vijeću Evrope gdinu. Terry Davisu.

Integralan tekst pisma Milorada Živkovića:

Poštovani gen.sekretaru, koleginice i kolege parlamentarci,

Obraćam Vam se kao predstavnicima svojih država koji sjedite u najvišoj parlamentarnoj instituciji Evropske Unije i pišem Vam u nadi da ću uspjeti objektivno, iz parlamentarne perspektive prikazati trenutnu situaciju u BiH koja je eskalirala u ozbiljnu krizu vlasti, kako izvršne tako i zadonodavne!

Kao što znate od 19.10.2007.godine, kada je OHR nametnuo  mjere, u Bosni i Hercegovini je na snazi “ vanredno stanje„ koje ni do današnjeg dana nije prestalo.

S obzirom da smatram, da je Visoki predstavnik izašao iz okvira svoga mandata, da se nametnutom odlukom krši Ustav BiH i da nije bilo objektivnih razoga za preduzimanje ovih aktivnosti,a pogotovo da nije bilo opravdanih razloga zahtjevati da se na ovaj način razgovara o izmjenama i dopunama Poslovnika Parlamentarne skupštine BiH odlučio sam  da Vam se na ovaj način obratim i da kroz iznesene činjenice u ovom pismu obrazložim svoj stav i ponudim kontraargumente za razloge ovakve akcije Visokog predstavnika.

Pokušaću sve prezentovati kroz pravnu prizmu hronološkim rasporedom. Naime,
1) Samo za Anex X Dejtonskog mirovnog sporazuma, Visoki predstavnik je određen kao konačni autoritet u tumačenju Sporazuma o civilnom sprovođenju mirnog rješenja.

Ni u jednom članu ovog dokumenta nije data ni teoretska mogućnost da se Visoki predstavnik ponaša kao ustavotvorac i zakonodavac,materiju koju tertira Anex IV sporazuma. I pored takve izričite odredbe beskrupulozno su nametani zakoni na nivou entiteta i države, kao i amandmani na Ustav Republike Srpske i Federacije BiH.

Ovom prilikom ću se suzdržati od elaborisanja pitanja mogućnosti kršenja ljudskih prava u Bosni i Hercegovini u nekim drugim odlukama Visokog predstavnika.  

2) Ovlaštenja koja su dodatno pridodata gore navedenom Sporazumu zaključcima Savjeta za implementaciju mira u Bonu 1997.godine poznatija kao „bonska ovlaštenja“ takođe ne daju nikakvu mogućnost Visokom predstavniku da donosi odluke iz domena Parlamentarne skupštine. U prilogu ovog stava ide i mišljenje Venecijanske komisije br.004 CDL-AD od 11.03.2005.godine. S druge strane činjenica je, da je od 1996.godine pa do danas nametnuto više od 100 zakona iz domena Parlamentarne skupštine,doneseno 300 propisa ili ukupno 800 puta korištena ovlaštenja.

3) Zadnja takva Odluka o izmjenama i dopunama Zakona o Savjetu ministara u BiH izazvala je buru negodovanja kod građana, ali i veoma argumentovanu pravnu polemiku između akademaca. Istovremeno želim da napomenem da do sada ni jedna Odluka koja je došla iz kancelarije OHR-a nije zadirala u veoma osjetljivo pitanje - zaštita nacionalnih interesa - odnosno način glasanja u institucijama BiH. 

U vezi sa ovim pitanjem samo ću taksativno nabrojati odredbe Ustava sa kojima, po mom mišljenju, nije u skladu donesena Odluka.

            A) Prema Ustavu BiH ( član V.tačka 4.) Savjet ministara ima predsjedavajućeg i samo 2 ministra - ministra spoljnih poslova i ministra spoljne trgovine, uz dodatak «i druge ministre ako to bude potrebno». To znači da je prema ustavnim nadležnostima BiH, mogla je i ostati takva početna struktura Savjeta ministara. Međutim, u ovom 12-godišnjem periodu od ta početna 3 člana, Savjet ministara je narastao na 10 članova.

            B) Isto tako prema Ustavu BiH sa teritorije FBiH može biti imenovano najviše 2/3 svih ministara, a iz Republike Srpske 1/3. Pored ministara, imenuju se i zamjenici ministara koji ne mogu biti iz istog konstitutivnog naroda kao i taj ministar. Ovo je vrlo bitna odrednica, jer je i Ustavom ustanovljena nacionalna struktura Savjeta ministara, uz prava koja se daju konstitutivnim i ostalim narodima.

            C) U skladu s tim je i odredba Ustava BiH u članu IX.3. koji glasi: «Funkcioneri imenovani na položaje u institucijama Bosne i Hercegovine, predstavljaće uopšte uzevši, narode Bosne i Hercegovine».

            D) Prema toj odredbi, određuje se i  sastav Predsjedništva i Savjet ministara.

BiH je do sada imala i ima Zakon o Savjetu ministara. Prvi je donesen 1997. godine. Prema tom Zakonu Savjet ministara je imao dva kopredsjedavajuća, jednog potpredsjedavajućeg, ministra spoljnih poslova, ministra spoljne trgovine i ekonomskih odnosa, ministra civilnih poslova i komunikacija. Ukupno znači 6 članova. Taj Zakon je zamijenjen novim Zakonom iz 2000. godine, sa takođe 6 članova. A potom od strane Visokog predstavnika Pedi Ešdauna, 2. decembra 2002. godine dolazi do nametanja novog Zakona o savjetu ministara Bosne i Hercegovine.

Ovim zakonom Visoki predstavnik je ukinuo Zakon koji su 2000. godine donijeli Ustavom ovlašćeni organi BiH. Tim Zakonom Visoki predstavnik je povećao Savjet ministara na 9 članova — predsjedavajući i 8 ministara. Visoki predstavnik nametnutim Zakonom je povećao broj članova Savjeta ministara sa 6 na devet članova sa pravom glasa, a održavanje sjednice i glasanje odredio «vodeći računa o članu IX.3. Ustava BiH, najmanje po 2 iz svakog konstitutivnog naroda».

Detaljnija obrazloženja navedenih odredbi možete vidjeti iz dokumenata koji su Vam dostavljeni kao aneks ovog pisma  u Prilogu!                                                                                                                                        

4)   Međutim,najvažaniji razlog zbog kojeg Vam pišem uvažene kolege, jeste neprimjeren, nedemokratski i neevropski način komuniciranja sa najvišom zakonodavnom institucijom u zemlji putem ucjenjivanja Parlamenta BiH od strane OHR-a čime se uvodi novi vid odnosa nepoznat u parlamentarnoj praksi i diplomatiji u svijetu. Naime,od nas je zatraženo da razmotrimo i usvojimo u istovjetnom tekstu izmjene i dopune Poslovnika oba doma Parlamentarne skupštine do 1.12.2007.godine ili će, u suprotnom, one biti nametnute od strane Visokog predstavnika. Shvatićete da na ovaj način objektivno nije stvorena atmosfera za raspravu,a pogotovo za donošenje bilo kakvog dokumenta. Istovremeno,meni kao Predsjedavajućem data je „nemoguća misija“ dogovaranja sa političkim neistomišljenicima kojima ove mjere odgovaraju i nisu zainteresovani za bilo kakav kompromis.

Kao i u prethodnoj tački držaću se  pravnih normi koje određuju pomenutu temu i dozvolite mi da ih i u ovom slučaju samo nabrojim.

            A ) Parlamentarna skupština BiH ima dva vijeća: Vijeće naroda i Predstavničko vijeće. Kvorum se u skupštinskim vijećima određuje različito. Tako prema tački 1 b. Člana IV Ustava- od ukupno 15 članova Vijeća naroda, 9 čini kvorum, uz uslov da su prisutni po najmanje 3 delegata iz svakog konstitutivnog naroda-3 Bošnjaka,3 Hrvata i 3 Srbina. Tačka 2. reguliše način odlučivanja u Predstavničkom vijeću. Od ukupno 42 člana Predstavničkog vijeća, od kojih se 2/3 biraju sa teritorije Federacije BiH, 1/3 sa teritorije Republike Srpske, opšti kvorum čini većina svih izabranih članova, znači 22 člana. Tačka 3. Procedure: Sve odluke se donose ako večina sadrži trećinu glasova poslanika sa teritorije svakog entiteta. Pritom, Ustav ne navodi da li od prisutnih i koji glasaju. Ako u Ustavu piše trećina glasova sa teritorije svakog entiteta, ne može nikako biti od onih koji su prisutni i glasaju, kako to sada tumači Visoki predstavnik, tražeći da se takvo rješenje ugradi u Poslovnik najkasnije do 1. decembra ili će on nametnuti svoje rješenje.

Citiram Visokog predstavnika: "Ustav propisuje da većina glasova za donošenje odluke podrazumijeva najmanje i jednu trećinu glasova predstavnika izabranih na teritoriji svakog entiteta. Postojeći poslovnici o radu to tumače kao jednu trećinu izabranih poslanika iz svakog entiteta umjesto trećine onih koji glasaju iz svakog entiteta.» Zato je Visoki predstavnik dao svoj prijedlog koji ce biti nametnut, ako ne bude usvojen. Izmjene Poslovnika po zahtjevu gospodina Lajčaka moraju rijesiti kvorum za održavanje sjednice Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH. Član IV.2.b. Ustava BiH jednostavno utvrduje opšti kvorum kao većinu svih članova Predstavničkog doma, tj. 22 člana od 42 člana. Treba reći da je od sadašnjih 42 poslanika, 22 poslanika bošnjačke nacionalnosti - od čega su dva poslanika-bošnjaka iz Republike Srpske, sa liste SDA i Stranke za BiH.

Prema postojećem ustavnom rjesenju Parlamentarna skupština BiH donosi odluke u prvom krugu glasanja većinom glasova u koje je uključena entitetska većina, odnosno najmanje jedna trećina poslanika sa teritorije jednog entiteta. Po sadašnjem tumačenju OHR-a, u Poslovniku je krivo navedeno da se radi o svim poslanicima sa teritorije svakog entiteta, pa Visoki predstavnik zahtijeva da se Ustav tumači da je riječ o 1/3 onih koji su i prisutni i koji glasaju .

            B ) Ovo tumačenje je u direktnoj suprotnosti sa tumačenjem koje je dao OHR 25.02.2000.godine.U tom tumačenju  OHR-a stoji: «Za ovu komponentu testa - jedna trećina glasova članova sa teritorija svakog entiteta, je ponovno apsolutno pravilo u osnovi koga je cjelokupno izabrano članstvo tog vijeća, bez obzira na to koliko je članova prisutno ili koliko članova od prisutnih je glasalo».

            C ) Šta bi se moglo desiti ako se usvoje zahtjevane izmjene Poslovnika o radu Predstavničkog vijeća? Na primjeru to izgleda ovako: Ako sjednici prisustvuje 33 poslanika, ispunjen je opšti ustavni kvorum (najmanje 22 člana) i Predstavnički dom može zasjedati. U tom broju dozvoljeno je da bude 28 poslanika iz Federacije BiH, a 5 iz Republike Srpske. Ako bi se donosile odluke po Lajčakovom Poslovniku, odluka mora imati podršku od 22 glasa, koja mora sadržavati najmanje 1/3 glasova poslanika iz svakog entiteta koji su prisutni i koji glasaju. Iz Republike Srpske je prisutno 5 i svi glasaju, od kojih 1/3 čine samo 2 poslanika koji glasaju za odluku. Iz Federacije je prisutno 28 poslanika od kojih su 20 bošnjaci i samo oni glasaju za odluku. U zbiru odluka ima ukupno 22 glasa, od kojih 20 iz Federacije i 2 iz Republike Srpske. Znači da samo 2 poslanika iz Republike Srpske mogu donijeti odluku u ime Republike Srpske. Kada se vratimo na podatak da su u sadašnjem sazivu 2 poslanika bošnjaci iz Republike Srpske, onda je moguće da u Predstavničkom vijeću odluka može biti donesena samo glasovima bosnjačkih poslanika. Uvijek bi se mogle donijeti odluke već u prvom krugu glasanja, ne bi bilo potrebno nikakvo usaglašavanje ni drugi krug glasanja, čime se čini izlišnim nastavak teksta u članu IV.3.d. Ustava BiH.

Sve pojedinosti o ovoj temi takođe se nalaze u dokumentima u Prilogu!

Uvažene kolege, ovim dijelom pisma ukratko sam elaborisao pravne reperkusije nedavnih mjera Visokog predstavnika i sada bih se osvrnuo na parlamentarni i politički aspekt ovog problema.

Naime, u pismu upućenom Kolegijumu ( vidi Prilog ) navodi se da neke odredbe izlaze van okvira Ustava BiH,a tiču se donošenje odluka i kvorum. S obzirom da se ove odredbe nisu mjenjale, a kancelarija OHR-a dala saglasnost na Poslovnik o radu i do sada nisu smatrali da je neustavan ( mišljenje OHR-a iz februara 2000-te godine) postavlja se pitanje kontinuiteta u radu kancekarije OHR-a, te pravne nesigurnosti u budućnosti i pojave nekog „novog tumačenje“ ili još važnije pitanje koje se tiče ustavnosti dosadašnjeg Parlamentarnog rada.

Naravno da se ovdje opravdano postavlja pitanje i ugleda i statusa Ustavnog suda koji je u svakoj demokratskoj zemlji osim u BiH jedini pozvan i meritoran da brani Ustav.  Odluke Ustavnog suda BiH nerijetko su bile rezultat preglasavanja, najčešće 5 : 4 glasa. Ustavni sud BiH je na podnesene inicijative odbijao da se izjasni da li Visoki predstavnik uopšte ima ovlašćenje da nameće zakone u BiH, ali se upuštao u ocjenu da li su zakoni i drugi akti Visokog predstavnika u skladu sa Ustavom BiH. Pa je i tada preglasavanjem tumačio da nisu u u suprotnosti sa Ustavom BiH.

Porazan je i način kako je na jednu odluku Ustavnog suda, reagovao OHR? Naime, donesen je «Nalog o provedbi Odluke Ustavnog suda BiH broj AP 953/05. kojim proglašava nedopustivim bilo koji postupak pred bilo kojim sudom u BiH kojim se osporava bilo koja odluka Visokog predstavnika. Na kraju još stoji da te odluke ne podliježu iznošenju pred sudove BiH i njenih entiteta, ni bilo gdje drugdje, te da se pred nijednim sudom NIKADA ne može pokrenuti postupak o obavezama koji prozilaze iz odluka Visokog predstavnika.

Nadalje, Visoki predstavnik navodi da u praktičnoj primjeni ove odredbe omogućavaju kašnjenje i blokadu rada Parlamenta. Samo letimičnim pogledom na broj održanih sjednica i broj prisutnih poslanika (vidi Prilog ) dovodi nas do zaključka da taj razlog nije bio opredjeljući u donošenju ovih mjera. 

Visoki predstavnik u nastavku svog pisma Kolegijumu kaže da je morao ovo učiniti uzevši u obzir rezultate rada ovog saziva Parlamenta.

Veoma je hrabro ovo samo jednostavno konstatovati,a da se pri tome nije detaljno razmotrila dostupna statistiku o radu skupštine koja neosporno govori suprotno.( vidi Prilog )

I na kraju pisma, koje sam elaborisao u prethodnim pasusima, kao vrhunski vid ucjene i pseudodemokratije došao je apel u kojem se traži od nas da razmotrimo, diskutujemo i usvojimo predložene izmjene i dopune kako bi stupile na snagu najkasnije 1.12.2007.godine, a ukoliko to ne bude učinjeno do tog vremena na način koji zadovoljava njegove namjere neće oklijevati da koristi svoja ovlaštenja da bi rješio situaciju!

Mislim da je ovo za jednog parlamentarca ispod časti komentarisati!

Uvaženi predsjedavajući, koleginice i kolege parlamentarci imajući u vidu sve gore navedeno, apelujem na Vas da, u skladu sa položajem i ovlaštenjima postupite prema svojoj savjesti i pomognete nam u zaštiti demokratije i parlamentarne dimenzije društvenog života u našoj zemlji.

Podrška sa Vaše strane uticala bi dvojako, podsticajno za građane naše zemlje i korektivno za kancelariju OHR-a.

U nadi da naš poziv na poštivanje pravde i demokratije neće ostati bez odgovora primite izraze moje najveće zahvalnosti!

S poštovanjem,

                                                                                            PREDSJEDAVAJUĆI PREDSTAVNIČKOG DOMA
                                                                                      PARLAMENTARNE SKUPŠTINE BOSNE I HERCEGOVINE
                                                                                                                Dr Milorad Živković

  

PRILOG

  1. Pismo Visokog predstavnika zajedničkom kolegijuma Parlamentarne   skupštine Bosne i Hercegovine od 19.10.2007.godine
  2. Odluka Visokog predstavnika o izmjenama i dopunama Zakona o Savjetu ministara BiH od 19.10.2007.godine
  3. Dejtonski mirovni sporazum (Anex IV-Ustav BiH )
  4. Poslovnik o radu Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH
  5. Rezime zaključaka sa Konferencije o implementaciji mira,Bon 1997.
  6. Pravno mišljenje OHR-a o primjeni člana IV.3.(d) Ustava BiH od 25.02.2000.god.
  7. Obrazloženje OHR-a donesenih odluka od 24.10.2007.godine
  8. Mišljenje Vlade RS o donesenim odlukama od 29.10.2007.godine
  9. Obraćanje Predsjednika Vlade RS Narodnoj skupštini RS povodom mjera OHR-a
  10. Deklaracija NSRS povodom najnovijih mjera i zahtjeva Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu od 29.10.2007.godine
  11. Pismo Predsj. Predstavničkog doma Visokom predstavniku od 31.10.2007.godin
  12. Spisak sjednica Predstavničkog doma i prisutnost poslanika
  13. Spisak nametnutih odluka Visokog predstavnika u proteklom periodu

 

 

 

 

 

 

 

 


PRESS
KONTAKT
Sektor za odnose sa javnošću