Zdenka Džambas
“Poznato je da je Bosna i Hercegovina potpisnica Konvencije o pravu djeteta, u čijem članku 1. stoji da je djete osoba do 18 godina. U Bosni i Hercegovini nije tako. U Republici Srpskoj prava djeteta doista su zajamčena do 18 godina, međutim u Federaciji BiH do 15 godina. Opća skupština UN-a je 20. 12. 2006. usvojila Rezoluciju o dijabetesu, o čemu želim govoriti, a 14. studenoga proglašen je Svjetskim danom borbe protiv dijabetesa. Dakle, to je u ovom tjednu. Širom Bosne i Hercegovine, nažalost, samo udruge i majke djece oboljele od dijabetesa organiziraju okrugle stolove i pokušavaju dovesti dužnosnike sa svih razina i sve one koji mogu pomoći kako bi se ublažio problem koji te skupine imaju. Federacija BiH usvojila je Rezoluciju o dijabetesu 2012. godine, međutim 2010. u članku 4. Institut za kontrolne preglede donio je odluku da je gornja granica za kotrolu i utvrđivanje invalidnosti djece s dijabetesom 15 godina. Znači, dijete s dijabetesom do 15 godina ima 100%-tnu invalidnost i koristi prava koja mu pripadaju kao i ostalim invalidima, neratnim invalidima, ali nakon što napuni 15 godina, gubi sva prava. Ne smatram da je dijete s 15 godina dovoljno zrelo da može samo brinuti o sebi, a pritom je dijabetičar. U Bosni i Hercegovini 10% stanovnika ima dijabetes, prema tome to nije mali broj. Svjetska organizacija izračunala je 2011. godine da u Bosni i Hercegovini jedan dijabetičar košta državu 629 dolara. Posebno to košta ako ne vodimo dovoljno računa.
Prema tome, zanima me što Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH može učiniti, jer je BiH država potpisnica, i natjerati ostale da poštuju konvencije? Bojim se da mi vrlo lako pristupamo potpisivanju konvencija, a poslije toga ne vodimo računa o tome što smo to potpisali. “
02-50-6-16-11/15 9.11.2015.
09.11.2015.
