Mario Karamatić
„Pitanje upućujem ministru pravde, a odnosi se na rad Vanjskotrgovinske komore BiH. Člankom 4. Odluke o visini članarine u Vanjskotrgovinskoj komiri BiH propisano je da član Komore iz članka 2. stavak 1. pod a) Odluke koji ima realiziran vanjskotrgovinski promet plaća članarinu na vrijednost uvezene robe iskazane u carinskoj deklaraciji kvartalno u iznosu od 0,1% na ostvareni ukupni kvartalni uvoz, odnosno minimalno 60 maraka kvartalno, ali ne više od Zakonom o Vanjskotrgovinskoj komori utvrđenog iznosa članarine. Na, nazovimo ih, računima ili obavijestima koji stižu pravnim osobama za plaćanje članarine Vanjskotrgovinske komore BiH stoji da je izvor podataka o ukupnom vanjskotrgovinskom prometu za pravnu osobu na koju se odnosi račun Uprava za neizravno oporezivanje BiH. Također, Zakonom o Vanjskotrgovinskoj komori BiH predviđeno je da je svaka pravna osoba automatizmom član Vanjskotrgovinske komore čim je registrirana na sudu.
Moje pitanje glasi – imajući u vidu da je Vanjskotrgovinska komora BiH definirana zakonom kao nevladina organizacija ili udruženje, kako je moguće da je bilo tko, u ovom slučaju pravna osoba, automatski, bez pitanja i suglasnosti član, da ga nazovem udruženja, bilo kakvog, pa i Vanjskotrgovinske komore BiH koja se kao takva definira?
Molim Ministarstvo pravde BiH da mi dâ obrazloženje u skladu s Ustavom BiH i međunarodnim konvencijama, odnosno pravom na izbor i slobode volje, želi li netko negdje ili ne želi biti članom, odnosno kako je moguće da se u demokratskom društvu događa da si negdje član, a niti znaš za to niti si pitan želiš li biti član toga?
Također me zanima postoji li akt i ako postoji, kojim je aktom propisano ili dana ovlast Upravi za neizravno oporezivanje BiH da može raspolagati podatcima o vanjskotrgovinskom prometu pravnih osoba, odnosno da ih može nesmetano, bez suglasnosti pravne osobe, davati Vanjskotrgovinskoj komiri BiH na korištenje?“
02-50-6-16-6/15 19.6.2015.
19.06.2015.