Zdenka Džambas
“ Poznato je da je Bosna i Hercegovina potpisnica Konvencije o pravu djeteta, u kojoj u članu 1. stoji da je dijete osoba do 18 godina. U Bosni i Hercegovini to nije tako. U Republici Srpskoj prava djeteta su zaista do 18 godina, ali su u Federaciji BiH prava do 15 godina. Generalna skupština UN-a je 20.12.2006. usvojila Rezoluciju o dijabetesu, i ja o tom želim da govorim, i 14. novembar proglašen je Svjetskim danom borbe protiv dijabetesa. Dakle, to je u ovoj sedmici i širom Bosne i Hercegovine, nažalost, samo udruženja i majke oboljele djece od dijabetesa organiziraju okrugle stolove i pokušavaju dovesti i zvaničnike sa svih nivoa i sve one koji mogu da pomognu da se ublaži problem koji te grupe imaju. Federacija BiH usvojila je Rezoluciju o dijabetesu 2012. godine, ali je 2010. u članu 4. Institut za kontrolne preglede donio odluku da je gornja granica za kontrolu i utvrđivanje invalidnosti djece s dijabetesom 15 godina. Znači, do 15 godina dijete s dijabetesom ima stopostotnu invalidnost i koristi prava koja mu pripadaju kao i ostali invalidi, neratni invalidi, ali nakon napunjene 15. godine gubi sva prava. Ja ne smatram da je dijete s 15 godina dovoljno zrelo da može samo da brine o sebi, a da je pritom dijabetičar. U Bosni i Hercegovini 10% stanovnika ima dijabetes, što nije mali broj. Svjetska organizacija izračunala je 2011. da jedan dijabetičar u Bosni i Hercegovini košta državu 629 dolara. Posebno to košta ako ne vodimo dovoljno računa.
Prema tome, mene zanima šta Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH može da učini, jer je država potpisnica, i da natjera ostale da poštuju konvencije? Bojim se da mi vrlo lako pristupamo potpisivanju konvencija, a da poslije toga ne vodimo računa što smo to potpisali. “
02-50-6-16-11/15 9.11.2015.
09.11.2015.