Mario Karamatić
„Pitanje upućujem ministru pravde, a odnosi se na rad Vanjskotrgovinske komore BiH. Članom 4. Odluke o visini članarine u Vanjskotrgovinskoj komiri BiH propisano je da član Komore iz člana 2. stav 1. pod a) ove odluke koji ima realiziran vanjskotrgovinski promet plaća članarinu na vrijednost uvezene robe iskazane u carinskoj deklaraciji kvartalno u iznosu od 0,1% na ostvareni ukupni kvartalni uvoz, odnosno minimalno 60 maraka kvartalno, ali ne više od Zakonom o Komori utvrđenog iznosa članarine. Na, nazovimo ih računima ili obavještenjima koja stižu pravnim licima za plaćanje članarine Vanjskotrgovinske komore BiH, stoji da je Uprava za indirektno oporezivanje BiH izvor podataka o ukupnom vanjskotrgovinskom prometu za pravno lice na koje se odnosi račun. Također, Zakonom o Vanjskotrgovinskoj komori BiH predviđeno je da je svako pravno lice po automatizmu član Vanjskotrgovinske komore čim je registrirano na sudu.
Moje pitanje glasi – Imajući u vidu da je Vanjskotrgovinska komora BiH definirana Zakonom kao nevladina organizacija ili udruženje, kako je moguće da je bilo ko, u ovom slučaju pravno lice, automatski bez pitanja i saglasnoti član, da ga nazovem, tog udruženja, bilo kakvog, pa i Vanjskotrgovinske komore BiH koja se kao takva definira?
Molim Ministarstvo pravde BiH da mi dâ obrazloženje, u skladu sa Ustavom BiH i međunarodnim konvencijama, odnosno pravom na izbor i slobodu volje, da li neko negdje želi ili ne želi biti član, odnosno kako je moguće da se u demokratskom društvu događa da si negdje član, a da i ne znaš niti si pitan želiš li biti član toga.
Također me zanima postoji li akt i ako postoji, koji je to akt kojim je propisano ili dato ovlaštenje Upravi za indirektno oporezivanje BiH da može raspolagati podacima o vanjskotrgovinskom prometu pravnih lica, odnosno da ih može nesmetano, bez saglasnosti pravnog lica, davati Vanjskotrgovinskoj komori BiH na korištenje.“
02-50-6-16-6/15 19.6.2015.
19.06.2015.
