GOVOR ZAMJENIKA PREDSJEDAVAJUĆE DOMA NARODA, ILIJE FILIPOVIĆA NA KONFERENCIJI O BORBI PROTIV ANTISEMITIZMA

Zamjenik predsjedavajuće Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH, Ilija Filipović učestvuje na Konferenciji o borbi protiv antisemitizma koja se održava u Otavi (Kanada) od 7. do 9. novembra 2010.g. Predviđeno je da parlamentarci iz cijelog svijeta tokom konferencije, u organizaciji Interparlamentarne koalicije za borbu protiv antisemitizma (ICCA), putem debata i praktičnog djelovanja pokrenu aktivnosti u borbi protiv antisemitizma, rasizma i drugih oblika mržnje.
Zbog ograničenog vremena za diskusije veći broj obraćanja, između ostalog i obraćanje gospodina Filipovića, podijeljeno je učesnicima u pisanoj formi. Obraćanje vam dostavljamo u cjelosti.

Cijenjene dame i gospodo,
uvažene ekscelencije,
poštovane kolegice i kolege, parlamentarci,
Srdačno vas pozdravljam, ispunjen zadovoljstvom što sam sudionikom ovako značajne međunarodne konferencije. Na osobit način izražavam zahvalnost domaćinu – Kanadskom parlamentu, svim parlamentarcima i drugim organizatorima, Organizaciji za europsku sigurnost i suradnju, Europskoj uniji, i napose, svim gorljivim zagovornicima snažnog međunarodnog otpora antisemitizmu, u prilog žestokoj i organiziranoj borbi protiv globalnog antisemitizma. Usprotivimo se tom zlu ujedinjenim zvonkim glasom naše kanadske konferencije. 
Sve naše različitosti moraju istodobno biti prepoznatljive kao bogatstvo među humanima i razumnima. One moraju biti čvrsta brana sve češćoj pojavi nesnošljivosti, pomanjkanju dijaloga, poticanju svađa i širenju mržnje među ljudima i narodima s krajnjim ciljem da u nama i među nama prouzroče nemir, unesu kaos, dovedu do sukoba i žrtava, uskovitlaju zlu krv, do ratnih sukoba s ljudskim žrtvama, te da proizvedu zločine neslućenih razmjera, sve do zločina genocida. Nažalost, sve to mogli smo vidjeti u bliskoj prošlosti. 
Koliko je samo surova povijest izrodila ratnih sukoba između naroda i civilizacija, barbara i pirata s nevinim i nedužnim dobrim ljudima, na svim kontinentima, koliko je bilo militantnih nasrtaja despota i moćnika na tihe, radine, mirne i nevine građane njima susjednih država? Združenim snagama svjetskih parlamentaraca učinimo sve što je u našoj moći da naša budućnost, i budućnost naših potomaka, bude svjetlija, drukčija i bez takvih događanja. 
Bliska prošlost nas podsjeća na strašne događaje iz minulih svjetskih, ali i regionalnih i lokalnih ratova. Za neke spomenuti ratovi još uvijek nisu završili. Njima je i danas milije «zveckanje oružjem» nego li naši apeli za jačanje međunarodnog pravnog sustava i svih oblika jačanja i zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda. 
Svi smo mi svjedoci netom okončanih nemilih događaja na prostorima Jugoistočne Europe, neki to vole kazati «Balkana», gdje su početkom 90-tih godina otvoreni, pa tek 1995. godine, utjecajem Sjedinjenih Američkih Država i ostatka međunarodne zajednice, zaustavljeni ratni sukobi. Raspale su se stare i nastale nove države, uz goleme ljudske žrtve i ožiljke koji će dugo zarastati. Međutim, iako je tamo odakle dolazim - mir, zahvaljujući Daytonskom mirovnom sporazumu za Bosnu i Hercegovinu iz 1995. godine, kojim je zaustavljen rat, ipak, još uvijek nisu prestala gaženja temeljnih ljudskih prava i sloboda, ne samo pojedinaca već i cijelih kolektiviteta, posebice nezbrinutih, protjeranih, izbjeglih, a onda i povratnika u svoj zavičaj i na svoja zgarišta. Oni koji su se vratili bez radnog su mjesta, bez sredstava za preživljavanje i bez uvjeta za život dostojan čovjeka.
Upravo sve to, već petnaest godina, promatra i međunarodna zajednica kao i svaka demokratski izabrana vlast, ali i brojne nevladine udruge, a i dalje se stanje vrlo sporo mijenja. Na površinu izbijaju planetarna zla, poput terorizma, mita i korupcije i kriminala. Medijski prostor obiluje političkom retorikom pesimizma, primjereno se ne kažnjava jezik mržnje, a u obnašanju vlasti u zemlji pribjegava se nacionalnoj i etničkoj majorizaciji brojnijih nad manjim i malobrojnijim, a samo zato što su drugi i drukčiji.
Zašto je to tako i do kada će trajati, uvijek ostaje pitanje bez odgovora? Jesu li grijesi svenarodnih, ratobornih i krvožednih predaka, koji su u prošlim stoljećima počinili zločine na prostranstvima planeta Zemlje, ujedno i grijesi njihovih budućih pokoljenja? Stalna je zadaća svih nas opirati se svim pojavnim oblicima raznih predrasuda, totalitarizama, a osobito rasizma, nacizma, fašizma i svih drugih zala usmjerenih protiv čovjekoljublja i miroljubivog suživota svih sa svima i svugdje. To je temeljna briga svakog društva, svakog kolektiviteta, svih institucija javne vlasti i svakog pojedinca. Stoga gradimo našu budućnost globalnim dobročinstvom, a protiv svih spomenutih i drugih zala.
Globalni antisemitizam jedno je od najvećih među njima. U pozivu za naš današnji skup organizatori su nas upozorili na neodložnu potrebu borbe «protiv ove najstarije i najduže od svih mržnji unutar novog konteksta rastućeg, sofisticiranog, zaraznog i globalnog antisemitizma». Niti jedna mržnja ne vodi nas dobru, kojem po svojoj iskonskoj ljudskoj prirodi težimo. Obrnuto, mržnja svojom logikom upućuje na činjenje zla prema drugom. U uvjetima posvemašnjih povijesnih, kulturnih, jezičnih i brojnih drugih različitosti među ljudima i narodima, u kojima danas živimo i koje bitno karakteriziraju suvremenu ljudsku zajednicu, na osnovama mržnje ne mogu se graditi međuljudski i međunarodni odnosi suživota, povjerenja i tolerancije. Mržnja prema drugom i drukčijem, kao psihološki fenomen netolerancije, izraz je osiromašenog duha, jednako kao što je ljubav prema drugom i drukčijem izraz njegova bogatstva. Antisemitizam ovu tezu potvrđuje. Znademo da on ima svoje složene uvjete nastanka i uzroke održavanja kroz stoljeća. Zato ga, ma koliko to željeli, ne možemo preko noći iskorijeniti. To ipak ne znači da ne trebamo i da ne možemo brojnim našim aktivnostima činiti ono što je u našoj moći u pravcu njegova suzbijanja. Osobito su parlamenti i parlamentarci svijeta pozvani to činiti. I, dakako, prednjačiti u toj borbi. Ali, naši napori neće dati poželjne i očekivane rezultate ako se u tu borbu ne uključe naše vlade i sve institucije javne vlasti, te brojne međunarodne i domaće nevladine organizacije civilnoga društva. Antisemitizam je pošast suvremenog društva. Protiv njega, kao nepoželjne i štetne pojave, možemo se uspješno boriti samo ako znademo njegove uzroke i štetne posljedice. Nije na političarima da ih istražuju i objašnjavaju, na to su pozvani znanstvenici raznih područja, osobito sociolozi, povjesničari, psiholozi, politolozi i pravnici, dužni su pružiti nam znanstvene spoznaje o njima. Stoga ih pozovimo na suradnju i tražimo njihovu pomoć.
Ono što parlamentarci mogu i za što su prije svih pozvani jest izgradnja međunarodnog, regionalnog i nacionalnog pravnog poretka koji će biti učinkovito sredstvo za uspješnu borbu protiv antisemitizma.  
Prilagodbama kazneno-procesnog zakonodavstva dužnost nam je omogućiti pravosudnim tijelima jednak pristup u procesuiranju svih počinjenih kaznenih djela iz mržnje.  Jer, bila je to opasnost za Bosnu i Hercegovinu u nedavnom ratu (1992.-1995.), čime su ratni događaji doveli do međunacionalne i vjerske mržnje i počinjenja ratnih zločina na cijelom prostoru bivše države, zahvaćene ratom.
Mi, koji dolazimo s ovih prostora, izražavamo našu spremnost čuti, slijediti i primijeniti iskustva parlamentaraca drugih zemalja, kako bismo kao punopravni članovi svjetske zajednice dali svoj obol u nastojanjima uspješne borbe protiv mržnje i svih pojava koje na njoj izrastaju. Iskustva drugih, koja danas ovdje čujemo, biti će nam od dragocjene koristi za naše buduće aktivnosti. Osobito će stavovi i zaključci ove konferencije za nas biti od izuzetne koristi. Njihova dosljedna provedba bit će naša dugotrajna obveza. 
Ono na što bih osobno htio ovdje ukazati jest pitanje moralnosti politike i prava. Ne može biti uspješna ničija politika koja je utemeljena na različitim mjerilima za ljude i narode, niti ona koja je utemeljena samo na interesima, a pritom zanemaruje općedruštveni sustav vrijednosti. Akti međunarodnog prava, osobito Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima Ujedinjenih naroda, utemeljeni su na prihvatljivom sustavu vrijednosti, što znači da  predstavljaju osnovu za uspješno suzbijanje antisemitizma. Međutim, problem nije u aktima već u njihovoj nedovoljnoj i nedosljednoj primjeni. Svi narodi svijeta, veliki i mali, jednaki su u svojim pravima na životni prostor, korištenje prirodnih bogatstava i ekonomskih resursa, a također i političkih prava, kao što su i njihovi pripadnici jednaki u svojim individualnim ljudskim pravima i slobodama. Ako se individualna i kolektivna prava ne mogu realizirati bez vlastite države, pa je ona bitan uvjet opstojnosti i očuvanja identiteta, onda oni imaju pravo na odgovarajući oblik političke autonomije, ili svoju posebnu državu kao političku zajednicu koja im to jamči. O tomu moraju voditi računa svi parlamenti i parlamentarci kada donose mnoge zakone kojima normativno uređuju različita područja društvenoga života, a također i vlade svih zemalja kada u ulozi izvršne vlasti te zakone provode. O tome nužno moraju voditi računa i sve institucije međunarodne zajednice kada donose političke odluke.
Odredbe prošlogodišnje Londonske Deklaracije o borbi protiv antisemitizma dopuštaju mi reći još nešto vrlo bitno. Kao dugogodišnji parlamentarac, i član kolegija  Doma naroda, u naravi Gornjega doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, uvjerio sam se koliko nam problema u zakonodavnoj proceduri stvara činjenica da, Ustav Bosne i Hercegovine, kao sastavnica daytonskog Okvirnog sporazuma za mir u BiH iz1995. , ne daje jednaka prava za sva tri njezina konstitutivna naroda. Primjerice, samo je jednom narodu dao pravo na vlastitu republiku, dok to nije slučaj s druga dva naroda. Živeći ustavne norme države moje zemlje uvjerio sam se da bez institucionalne nema, niti može biti, stvarne jednakopravnosti naroda kao kolektiviteta, niti njihovih pripadnika kao pojedinaca. Život u uvjetima neravnopravnosti nije život, jer takav je život lišen ljudskog dostojanstva. On na psihološkom planu rađa nezadovoljstva, frustracije i mržnju, a na planu društvenih procesa i odnosa stvara nestabilnost i različite pokrete usmjerene na borbu za promjenu takvoga stanja. To se negativno odražava i na rad parlamenta i parlamentaraca, jer se s društvene razine različite nacionalne borbe prenose u parlamentarne klupe, otežavajući i usporavajući pravodobno i uspješno donošenje političkih odluka. Osobito onih kojima se provode temeljite društvene reforme, kao bitan uvjet za euro-atlantske integracije. Upravo se stoga zalažem za korjenite ustavne promjene u Bosni i Hercegovini, koje će osigurati punu jednakopravnost ljudi kao pojedinaca, lokalnih zajednica u kojima oni žive i, dakako, tvorbenih naroda koji čine tri stupa na kojima počiva ova etnički složena i multinacionalna država.
Bez uspješnog suzbijanja antisemitizma na području Bliskog istoka, ali i drugdje, i bez uspješne primjene načela jednakopravnosti naroda na području Bosne i Hercegovine i Zapadnog Balkana, međunarodna zajednica neće moći uspješno riješiti dva ključna žarišta svjetske nestabilnosti. Dati jednom narodu pravo na vlastitu državu, a to isto pravo ne dati drugom, izvorište je mržnje i permanentna je prijetnja stabilnosti unutarnjeg i međunarodnog poretka. Stalno preispitivanje i dogradnja sustava vrijednosti, stalno propitivanje moralnosti unutarnje i međunarodne politike, stalno dograđivanje međunarodnog pravnog i političkog poretka, te permanentno suzbijanje antisemitizma, međunarodnog terorizma i drugih pošasti suvremenog društva, naša su trajna zadaća. Nesumnjivo je da naši parlamenti moraju i mogu dati svoj puni obol stvaranju uvjeta za postupno, uporno i ustrajno otklanjanje mržnje i netolerancije, suzbijanje antisemitizma i terorizma, sprječavanje sukoba i izgradnju boljeg društva za nas i naše suvremenike, kao i nadolazeće generacije iza nas.     
Na kraju, moja je poruka je: Usmjerimo i posljednji atom naše zajedničke snage u borbi protiv mržnje i antisemitizma!  Mi to hoćemo. Mi to moramo! Hvala vam lijepa na pozornosti!. (kraj)