Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine od 1996. do danas

(iz Monografije "Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine", izdanje 2010.godine)

Prvi saziv Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (1996.–1998.)

U skladu s Aneksom 3. Dejtonskog sporazuma, prvi poslijeratni izbori u našoj zemlji održani su 13. i 14. septembra 1996. godine. Ponovo su, kao i na izborima 1990. godine, najviše glasova osvojile: SDA, SDS i HDZ. Iz Federacije Bosne i Hercegovine u Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine izabrano je 28 poslanika, od čega iz SDA 16, iz HDZ-a osam, iz Stranke za Bosnu i Hercegovinu dva, te sa Združene liste BiH (SDPBiH, UBSD, HSS, MBO, Republikanci) također dva. Od 14 poslanika iz Republike Srpske, devet je bilo iz SDS-a, tri iz SDA i dva iz Saveza za mir i progres. Mandat poslanika bio je dvije godine, odnosno do jeseni 1998. kada su održani drugi poslijeratni parlamentarni izbori. Žrijebom je određeno da prvi predsjedavajući Predstavničkog doma bude Ivo Lozančić. Njegov mandat trajao je osam mjeseci kada je prema Ustavu došlo do rotacije, te je ulogu predsjedavajućeg preuzeo prvi zamjenik Slobodan Bijelić. Nakon toga, dužnost predsjedavajućeg u posljednjih osam mjeseci prvog saziva Predstavničkog doma obavljao je Halid Genjac.

U isto vrijeme formiran je i Dom naroda. Prvi predsjedavajući Doma naroda bio je Momir Tošić, koji je također izabran žrijebom. Nakon osam mjeseci na toj dužnosti zamijenio ga je dotadašnji prvi zamjenik Avdo Čampara, kojeg je nakon istog perioda zamijenio drugi zamjenik Petar Majić. U prvom sazivu Predstavnički dom održao je 11 sjednica. Za to vrijeme Dom naroda zasjedao je 12 puta. Zasjedanja su održavana u prostorijama Zemaljskog muzeja u Sarajevu i Elektrotehničkog fakulteta u Lukavici. Sjednicama su često prisustvovali članovi Predsjedništva, kopredsjedavajući i ministri u Vijeću ministara, te predstavnici međunarodne zajednice, prije svega Ureda visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu.

Prilikom konstituiranja Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine potpisana je svečana izjava: Obavezujem se da ću savjesno obavljati dužnosti koje su mi dodijeljene, da ću podržavati i braniti Ustav Bosne i Hercegovine, da ću u potpunosti provoditi Mirovni sporazum, promovirati ljudska prava i osnovne slobode i štititi interese i ravnopravnost svih naroda i građana.

Prve sjednice domova obilježene su donošenjem uobičajenih proceduralnih odluka: verifikacijom poslaničkih mandata, potpisivanjem svečane izjave, usvajanjem privremenih poslovnika o radu domova, te potvrđivanjem kopredsjedavajućih Harisa Silajdžića i Bore Bosića, ministara i zamjenika ministara u Vijeću ministara koje je tada imalo samo tri ministarstva. Osim toga, izvršen je izbor članova komisija (Komisija o ustavnim i pravnim poslovima, Komisija o međunarodnim i vanjskim pitanjima, Komisija o vanjskoj trgovini i carini, Komisija o pitanjima finansija i budžeta, Komisija o pitanjima ljudskih prava, Komisija o prometu i komunikacijama, Komisija o administrativnim pitanjima, te Komisija o pitanjima verifikacije), kao i delegacija u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Evrope, OSCE-u i u Interparlamentarnoj uniji.

Već na početku mandata usvojeni su zakoni za brzi početak, od kojih su posebno važni: Zakon o Centralnoj banci Bosne i Hercegovine, Zakon o vanjskom dugu, Zakon o vanjskotrgovinskoj politici, Zakon o carinskoj politici, kao i Zakon o carinskoj tarifi Bosne i Hercegovine, Zakon o Vijeću ministara i ministarstvima, Zakon o putnim ispravama, te Zakon o službenom glasilu Bosne i Hercegovine. Zakon o zastavi Bosne i Hercegovine nije dobio podršku, tako da je na snagu stupio privremeni Zakon o zastavi Bosne i Hercegovine, koji je nametnuo visoki predstavnik 1. Prijedlog zakona o državljanstvu Bosne i Hercegovine nije dobio potrebnu većinu tako da nije ni usvojen (od 1. januara 1998. godine na snagu je stupio privremeni Zakon o državljanstvu Bosne i Hercegovine, koji je nametnuo visoki predstavnik). Pokretane su brojne inicijative i postavljana su zanimljiva pitanja, kao npr. o uspostavljanju jedinstvenih liga za sportska takmičenja (zanimljivo je da je Premijer liga Bosne i Hercegovine u fudbalu startovala tek u sezoni 2002./2003.), kao i normalizaciji željezničkog saobraćaja u Bosni i Hercegovini. U to vrijeme došlo je i do osnivanja Komisije za ispitivanje pojava međuentitetskih malverzacija i kriminalnih radnji. Usvojen je i zaključak o obaveznom upućivanju materijala poslanicima na jeziku i pismima konstitutivnog naroda kojem pripadaju.

Na narednim sjednicama usvojeni su: Zakon o izvršenju budžeta institucija Bosne i Hercegovine i međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine za 1997. godinu, Zakon o politici stranih ulaganja u Bosni i Hercegovini, Zakon o osnovama privatizacije preduzeća i banaka u Bosni i Hercegovini, a data je i saglasnost na kreditne sporazume za četiri projekta Svjetske banke (kredit za projekat šumarstva, kredit za strukturalno prilagođavanje, hitna rekonstrukcija elektroenergetskog sistema i hitan kreditni pilot-projekat), i na Ugovor o zajmu između naše države i Evropske banke za obnovu i razvoj (razvojni kredit za rekonstrukciju sistema prirodnog plina, zatim za pomoć u obnovi, te uspostavljanju elektroenergetskog sistema, a nakon toga i na projekat hitne obnove telekomunikacija). Data je i saglasnost za ratifikaciju Sporazuma s Londonskim klubom kreditora, Sporazuma o zajmu Međunarodnog fonda za razvoj poljoprivrede (IFAD), sporazuma sa Slovenijom, Turskom, Belgijom, Iranom i Švedskom.

Početak zasjedanja Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine u njenom prvom sazivu bio je težak. To je i razumljivo imajući u vidu tek završeni rat, kao i veliki stepen nepovjerenja koji je vladao među članovima Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. To je naročito došlo do izražaja s prvim zasjedanjima praćenim pravom dramom oko toga na “čijoj će se strani” – u Sarajevu ili Lukavici – održavati sjednice, tako da je vijest dana u medijima mogla da bude i to da su se poslanici samo okupili i održali sjednicu.

Vremenom, došlo je do popuštanja tenzija, što je rezultiralo donošenjem zakona, usvajanjem međunarodnih sporazuma i imenovanjima. Ipak, čini se da je najvažnije od svega da je Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine zaživjela, otklonivši sumnje mnogih koji su je doživljavali samo formalno, te tako doprinijevši shvatanju da će to zaista biti državna institucija u punom smislu te riječi.

Drugi saziv Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (1998.–2000.)

U jesen 1998. godine održani su drugi poslijeratni parlamentarni izbori u našoj zemlji, koji su donijeli i neke promjene u odnosu na prethodne. To se, prije svega, ogleda u činjenici da se nakon njih povećao broj stranaka i koalicija zastupljenih u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine. Na taj način se politička slika u određenoj mjeri počela mijenjati, čime je dominacija SDA, SDS-a i HDZBiH u izvjesnoj mjeri smanjena. Ipak, najviše, 14 mjesta u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine iz Federacije Bosne i Hercegovine dobila je Koalicija za cjelovitu i demokratsku Bosnu i Hercegovinu (okupljena oko SDA, a u kojoj su bile i Stranka za BiH, Liberali i GDS). SDPBiH predstavljala su četiri, Socijaldemokrate BiH dva, a DNZBiH jedan poslanik. HDZBiH dobio je šest mandata, dok je Koalicija NHI – HKDU izborila jedno mjesto. Iz Republike Srpske tri mjesta su pripala Koaliciji za cjelovitu i demokratsku Bosnu i Hercegovinu, Srpskoj radikalnoj stranci RS-a dva i Radikalnoj stranci RS-a jedan mandat. Najviše mandata, po četiri, dobile su koalicija Sloga i SDS lista. U prvih osam mjeseci Predstavničkim domom predsjedavao je Halid Genjac iz Koalicije za cjelovitu i demokratsku Bosnu i Hercegovinu. Na toj dužnosti naslijedio ga je Mirko Banjac iz SDS-a, da bi na kraju dužnost predsjedavajućeg obavljao Pero Skopljak iz HDZ-a BiH. Prvi predsjedavajući drugog saziva Doma naroda bio je Vladimir Šoljić. Po isteku osam mjeseci na toj dužnosti zamijenio ga je do tada prvi zamjenik predsjedavajućeg Izet Žigić, da bi u posljednjih osam mjeseci dužnost predsjedavajućeg obavljao Drago Ljubičić. Već u drugom mandatu napuštena je praksa da se sjednice održavaju naizmjenično u Zemaljskom muzeju u Sarajevu i Elektrotehničkom fakultetu u Lukavici. Nakon 1992. godine zasjedanje je prvi put 26. novembra 1998. godine održano u skupštinskoj zgradi na Marindvoru u Sarajevu. U ovom mandatu Predstavnički dom održao je 26, a Dom naroda 24 sjednice.

Prve sjednice drugog saziva u oba doma protekle su prema uobičajenoj proceduri: verifikaciji mandata, izboru predsjedavajućih i njegovih zamjenika, te imenovanju članova komisija. Jednoglasno je usvojen Zakon o izmjeni Zakona o putnim ispravama Bosne i Hercegovine. Uz to velika pažnja poklonjena je pripremama za predstojeću Madridsku konferenciju. Na sljedećoj sjednici potvrđena su imenovanja kopredsjedavajućih Harisa Silajdžića i Svetozara Mihajlovića, ministara i zamjenika ministara u Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, a zatim je izvršeno imenovanje više parlamentarnih delegacija.

Na sjednicama domova usvojeni su: Zakon o državnoj himni Bosne i Hercegovine (od tri prijedloga, prvi prijedlog himne pod nazivom “Intermeco” dobio je potrebnu većinu. “Za” ovaj prijedlog glasalo je 26 poslanika, 15 iz Federacije Bosne i Hercegovine i 11 iz Republike Srpske, dok je “protiv” bilo pet poslanika), Zakon o telekomunikacijama, Okvirni zakon o privatizaciji preduzeća i banaka u Bosni i Hercegovini, Zakon o zrakoplovstvu Bosne i Hercegovine, Zakon o državljanstvu Bosne i Hercegovine, Zakon o reviziji institucija Bosne i Hercegovine, Zakon o imigraciji i azilu Bosne i Hercegovine, Zakon o izbjeglicama iz Bosne i Hercegovine i raseljenim licima u Bosni i Hercegovini, Zakon o finansiranju političkih stranaka u Bosni i Hercegovini, Zakon o popunjavanju upražnjenog mjesta člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Zakon o trezoru institucija Bosne i Hercegovine, Zakon o slobodi pristupa informacijama u Bosni i Hercegovini, Zakon o postupku zaključivanja i izvršenja međunarodnih ugovora, te je data saglasnost za ratifikaciju više međunarodnih sporazuma i ugovora.

Utvrđena je i procedura za donošenje zakona i drugih akata čiji predlagač nisu Vijeće ministara Bosne i Hercegovine i Predsjedništvo Bosne i Hercegovine. Također je odlučeno da se osnuje Privremeni sekretarijat Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, a nakon toga usvojena je Odluka o organizaciji Sekretarijata Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. Veoma značajno za rad domova bilo je usvajanje poslovnika Predstavničkog doma i Doma naroda.

Početkom juna 2000. godine potvrđeno je imenovanje Spasoja Tuševljaka za predsjedavajućeg Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, kojeg je četiri mjeseca kasnije na posljednjoj sjednici Predstavničkog doma drugog saziva na toj dužnosti zamijenio Martin Raguž.

Drugi saziv uradio je mnogo više od prvog, što se moglo i očekivati. Prihvaćen je veliki broj zakona, data je saglasnost za ratifikaciju većeg broja sporazuma, ostvarena je uspješna saradnja s drugim institucijama vlasti u Bosni i Hercegovini, usvojeni su poslovnici oba doma. Istina, bilo je mnogo i odbijenih prijedloga zakona, ali s obzirom na specifičnosti državne organizacije, tako nešto bilo je očekivano i potpuno razumljivo. U svakom slučaju, i formalno i suštinski, Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine je u te dvije godine nastavila svoj razvojni put i pokazala se kao organ razvijene parlamentarne demokratije.

Treći saziv Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (2000.–2002.)

Nakon izbora održanih u jesen 2000. godine najviše razloga za zadovoljstvo imala je SDP-Socijaldemokratska partija Bosne i Hercego­vine – Socijaldemokrati. SDP dobio je devet poslaničkih mandata, i to osam iz Federacije Bosne i Hercegovine i jedan iz Republike Srpske. Jedno mjesto manje u Predstavničkom domu dobila je SDA, dok je SDS dobio šest mandata. Po pet poslaničkih mandata dobile su Stranka za BiH i HDZBiH, dok je dva mjesta izborila PDPRS. Po jedno mjesto dobili su: NHI, SNSRS, DSPBiH, SPRS, DNZBiH, Koalicija SNSD – DSP i BPS.Na konstituirajućoj sjednici Predstavničkog doma za predsjedavajućeg i zamjenike predsjedavajućih izabrani su: Sead Avdić, Željko Mirjanić i Mariofil Ljubić. Nakon toga, Božidar Matić, kandidat Alijanse za promjene, imenovan je za predsjedavajućeg Vijeća ministara Bosne i Hercegovine. Zanimljivo je da je prva sjednica Doma naroda održana tek 20. marta 2001. godine. Nakon osnivanja klubova naroda, imenovani su predsjedavajući i zamjenici predsjedavajućeg: Ilija Šimić, Sejfudin Tokić i Nikola Špirić. Na martovskim sjednicama oba doma imenovani su članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine: Beriz Belkić iz bošnjačkog naroda, te Jozo Križanović iz hrvatskog naroda. U ovom mandatu, Predstavnički dom održao je 32, a Dom naroda 25 sjednica. Sjednice oba doma održane u aprilu i maju 2001. godine ostat će upamćene po usvajanju većog broja prijedloga zakona u prvom čitanju (između ostalog, Zakona o zastavi Bosne i Hercegovine, Zakona o grbu Bosne i Hercegovine, Zakona o državnoj himni Bosne i Hercegovine, te Zakona o Vanjskotrgovinskoj komori Bosne i Hercegovine). Pored toga, data je saglasnost za ratifikaciju većeg broja sporazuma i ugovora (sa Hrvatskom, Švicarskom i Grčkom).

Do ljetne pauze članovi Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine usvojili su više zakona: Zakon o zastavi Bosne i Hercegovine, Zakon o grbu Bosne i Hercegovine, Zakon o Državnoj graničnoj službi Bosne i Hercegovine, Zakon o slobodnim zonama u Bosni i Hercegovini, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o putnim ispravama Bosne i Hercegovine. Usvojen je i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Vijeću ministara Bosne i Hercegovine. Nakon što je Božidar Matić podnio ostavku, na 12. sjednici Predstavničkog doma, održanoj 18. jula 2001. godine, za predsjedavajućeg Vijeća ministara Bosne i Hercegovine imenovan je Zlatko Lagumdžija. Značajno je bilo i usvajanje Rezolucije o povjerenju i pomirenju u Bosni i Hercegovini te Rezolucije o privrednoj i socijalnoj politici u Bosni i Hercegovini.

Narednih mjeseci domovi su često zasjedali, obično s obimnim dnevnim redom. Usvojen je veliki broj zakona, među kojima treba izdvojiti: Izborni zakon Bosne i Hercegovine, Zakon o arhivskoj građi i Arhivu Bosne i Hercegovine, Zakon o ličnoj karti državljana Bosne i Hercegovine, Zakon o centralnoj evidenciji i razmjeni podataka Bosne i Hercegovine, Zakon o prebivalištu i boravištu građana Bosne i Hercegovine, kao i Zakon o namjeni i korištenju imovine koju je Bosna i Hercegovina dobila po Sporazumu o pitanjima sukcesije bivše Jugoslavije. Data je saglasnost za ratifikaciju više sporazuma i ugovora (među njima se izdvajaju oni potpisani sa Sjedinjenim Američkim Državama i Ugovor o zajmu s Evropskom bankom za obnovu i razvoj za projekat rekonstrukcije željeznica).

Neki prijedlozi zakona provlačili su se kroz više skupštinskih zasjedanja u posljednjim mjesecima 2001. godine da bi na kraju, poslije usaglašavanja, ipak bili usvojeni: Zakon o vanjskotrgovinskoj komori Bosne i Hercegovine, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o vanjskom dugu Bosne i Herce­govine, Zakon o industrijskom vlasništvu u Bosne i Hercegovine, Zakon o međunarodnom i međuentitetskom drumskom prijevozu, te Zakon o društvima i fondacijama Bosne i Hercegovine. Pored toga, jednoglasno je donesena Odluka o izmjeni Poslovnika Predstavničkog doma i usvojene su Rezolucija o nestalim licima u Bosni i Hercegovini, te Rezolucija o opredijeljenosti Bosne i Hercegovine za prijem u punopravno članstvo Vijeća Evrope. U prva dva mjeseca 2002. godine najviše pažnje poklonjeno je onim prijedlozima zakona koji nisu dobili podršku krajem prethodne godine. Nakon rada u komisijama i usaglašavanja usvojeni su: Zakon o deminiranju u Bosni i Hercegovini, Zakon o osnivanju Instituta za akreditiranje Bosne i Hercegovine, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o carinskoj politici Bosne i Hercegovine, Zakon o slobodnim zonama u Bosni i Hercegovini kao i Zakon o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine. Uz ovo, poslanici i delegati dali su saglasnost za ratifikaciju većeg broja sporazuma, ugovora i konvencija (s Italijom, Austrijom, Slovenijom, Hrvatskom, Ujedinjenim narodima, Švicarskom, Mađarskom i Kuvajtom).

Tokom 2002. godine parlamentarni život bio je veoma bogat, i to po brojnosti sjednica kao i po raznovrsnosti pitanja o kojima se raspravljalo. Održano je nekoliko sjednica domova Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, koje su rezultirale usvajanjem: Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima u Bosni i Hercegovini, Zakona o upotrebi i korištenju znaka Crvenog krsta/križa Bosne i Hercegovine, Zakona o Pravobranilaštvu Bosne i Hercegovine, Zakona o zaštiti potrošača Bosne i Hercegovine, Zakona o državnoj upravi Bosne i Hercegovine, Zakona o Agenciji za informacije i zaštitu Bosne i Hercegovine, Zakona o zaštiti prava nacionalnih manjina, Zakona o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine, Zakona o ombudsmenu Bosne i Hercegovine, Zakona o koncesijama Bosne i Hercegovine, Zakona o Javnom radiotelevizijskom servisu Bosne i Hercegovine, Zakona o Sudu Bosne i Hercegovine, Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o industrijskom vlasništvu u Bosni i Hercegovini, Zakona o odlikovanjima, Zakona o upotrebi i zaštiti naziva Bosne i Hercegovine, Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zrakoplovstvu Bosne i Hercegovine, Zakona o gradu Sarajevu - glavnom gradu Bosne i Hercegovine, Zakona o veterinarstvu Bosne i Hercegovine, te Zakona o zadrugama. Data je saglasnost za ratifikaciju više sporazuma i ugovora (najvažnija su bila dva sporazuma o razvojnom kreditu s Međunarodnom asocijacijom za razvoj koji su se odnosili na privredni sektor, odnosno prilagođavanje poslovnog ambijenta). Usvojeno je i nekoliko rezolucija, a među njima mogu se izdvojiti: Rezolucija o mladima u Bosni i Hercegovini i Rezolucija o garantiranju ljudskih prava građanima Bosne i Hercegovine.

Na 22. sjednici Predstavničkog doma, 15. marta 2002. godine, odobreno je imenovanje Dragana Mikerevića za predsjedavajućeg Vijeća ministara Bosne i Hercegovine. Ipak, bez sumnje, najvažniji pomak ostvaren je na sjednici Predstavničkog doma kada je jedina tačka dnevnog reda bila rasprava o provođenju Odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o konstitutivnosti bošnjačkog, hrvatskog i srpskog naroda i njihova ravnopravnost na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine, koju su, kao konačnu i obavezujuću, entitetske skupštine morale dosljedno provesti.

Međutim, neki prijedlozi zakona nisu naišli na podršku poslanika ili delegata, te su upućeni na daljnja usaglašavanja. Takav je slučaj bio s: Prijedlogom zakona o statistici, Prijedlogom zakona o praznicima Bosne i Hercegovine, Prijedlogom zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine, kao i Prijedlogom zakona o zrakoplovstvu Bosne i Hercegovine. Prijedlog zakona o ravnopravnosti spolova nije dobio entitetsku većinu te je upućen na usaglašavanje. Isti slučaj bio je i s Prijedlogom zakona o kretanju i boravku stranaca i azilu.

Ovaj saziv s mnogo usvojenih zakona potvrdio je uzlaznu putanju u razvoju Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. Upravo zahvaljujući uspješnosti u radu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, izraženoj kroz usvajanje zaključaka o obaveznoj konstitutivnosti naroda na cijeloj teritoriji naše zemlje, usvajanju nekoliko značajnih rezolucija, usvajanju brojnih kvalitetnih i neophodnih zakona, građani Bosne i Hercegovine imali su mnogo razloga za optimizam. Tome je svakako doprinijela i činjenica da sjednice oba doma nisu bile obilježene teškim riječima i međunacionalnim trzavicama, već da je na njima dominirao duh saradnje i želje da se postigne što je moguće više.

Optimizmu je doprinosila i relativno povoljna socijalno-ekonomska slika u čitavoj državi. Zbog svega toga može se konstatirati da je ovo bio dinamičan period kako u poslijeratnom razvoju Bosne i Hercegovine tako i u razvoju Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine ka efikasnoj državnoj instituciji. Nakon što je u ranijem periodu Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine prevladala brojne prepreke i izazove, sada je mogla nastaviti svoj razvoj praćena sve većim očekivanjima kompletne bosanskohercegovačke javnosti.

Četvrti saziv Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (2002.–2006.)

Poslije izbora održanih u jesen 2002. godine 10 mjesta u Predstavničkom domu dobila je SDA. Stranka za Bosnu i Hercegovinu dobila je šest mandata. Nešto slabiji izborni rezultat postigao je SDS s pet mandata. Isti broj mandata dobila je Koalicija HDZ – Demokršćani. Četiri mjesta u Predstavničkom domu osvojio je SDP. S liste SNSD-a izabrana su tri kandidata, dok je PDPRS dobio dva mandata. Po jedan mandat osvojili su: NHI, DNZBiH, Ekonomski blok HDU – Za boljitak, BOSS, SPUBiH, SPRS, te SRSRS. Jedna od karakteristika ovog saziva Predstavničkog doma bio je i veliki broj poslanika, koji su napuštali stranke ili koalicije kojima su do tada pripadali postajući nezavisni poslanici.Za predsjedavajućeg i zamjenike predsjedavajućeg Predstavničkog doma izabrani su: Šefik Džaferović, Borislav Paravac i Bariša Čolak. Ubrzo nakon toga, Borislava Paravca, koji je imenovan za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, zamijenio je Nikola Špirić, a Barišu Čolaka, koji je imenovan za ministra u Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, zamijenio je Martin Raguž. Za predsjedavajućeg i zamjenike predsjedavajućeg Doma naroda izabrani su: Velimir Jukić, Mustafa Pamuk i Goran Milojević. Za razliku od prethodnih saziva kada je mandat poslanika i delegata trajao dvije, sada je njihov mandat produžen na četiri godine. Stoga ne iznenađuje da je Predstavnički dom imao čak 85, dok je Dom naroda održao 63 sjednice. Na petoj sjednici Predstavničkog doma, održanoj 23. decembra 2002. godine, potvrđeno je imenovanje Adnana Terzića za predsjedavajućeg Vijeća ministara Bosne i Hercegovine.

U 2003. godini poslanici i delegati usvojili su veliki broj prijedloga zakona, od kojih treba izdvojiti: Zakon o uvozu i izvozu oružja i vojne opreme, Zakon o ministrastvima i drugim organima uprave Bosne i Hercegovine, Zakon o Agenciji za rad i zapošljavanje Bosne i Hercegovine, Zakon o jednakosti i ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini, Zakon o izvršnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine, Zakon o odlikovanjima Bosne i Hercegovine, Okvirni zakon o osnovnom i srednjem obrazovanju u Bosni i Hercegovini, Prijelazni zakon o spajanju carinskih uprava i osnivanju Uprave za indirektno oporezivanje, Zakon o Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, Zakon o komunikacijama, Zakon o sistemu indirektnog oporezivanja u Bosni i Hercegovini, Zakon o sudskim taksama u postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine, te Zakon o zrakoplovstvu Bosne i Hercegovine. Usvojeni su i zakoni koje je nametnuo visoki predstavnik: Zakon o izmjeni zakona o državljanstvu Bosne i Hercegovine, Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine, Krivični zakon Bosne i Hercegovine, Zakon o sudskoj policiji, Zakon o kretanju i boravku stranaca i azilu, Zakon o zaštiti svjedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka.

U ovom periodu poslanici i delagati prihvatili su više izmjena i dopuna ranijih zakona. Među njima ističemo: Zakon o izbjeglicama iz Bosne i Hercegovine i raseljenim licima u Bosni i Hercegovini; Zakon o međunarodnom i međuentitetskom drumskom prijevozu; Zakon o Centralnoj banci Bosne i Hercegovine; Zakon o prijenosu, regulatoru i operateru sistema električne energije; Zakon o politici direktnih stranih ulaganja u Bosni i Hercegovini; Zakon o slobodnim zonama u Bosni i Hercegovini, Zakon o udruženjima i fondacijama Bosne i Hercegovine, Zakon o uvozu i izvozu oružja i vojne opreme, Zakon o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine, Izborni zakon Bosne i Hercegovine, Zakon o Vijeću ministara Bosne i Hercegovine. Data je saglasnost za ratifikaciju velikog broja raznih sporazuma, ugovora, konvencija, protokola i memoranduma (najviše problema izazvala je ratifikacija Sporazuma između Bosne i Hercegovine i Sjedinjenih Američkih Država u vezi s predajom lica Međunarodnom krivičnom sudu, ali je poslije duže rasprave data saglasnost i za njegovu ratifikaciju).

Od drugih značajnih momenata treba izdvojiti: usvajanje Plana mjera i radnji na poboljšanju sigurnosne situacije u Bosni i Hercegovini (s tim u vezi bilo je i podržavanje dokumenta “Sigurnosna politika Bosne i Hercegovine” koji je dostavilo Predsjedništvo Bosne i Hercegovine), duge rasprave o Koridoru Vc, diskusije o slučaju tzv. državnog udara, što je za posljedicu imalo i formiranje Komisije za ispitivanje ovog slučaja, kao i imenovanje ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine. Od najvećeg značaja bilo je usvajanje Zakona o odbrani Bosne i Hercegovine krajem 2003. godine.

Sjednice oba doma održane u 2004. godini obilovale su usvajanjem brojnih zakona od kojih izdvajamo: Zakon o slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini; Zakon o Obavještajno­sigurnosnoj agenciji Bosne i Hercegovine; Zakon o policijskim službenicima Bosne i Hercegovine; Okvirni zakon o visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini; Zakon o osnivanju Kompanije za prijenos električne energije; Zakon o važnosti javnih isprava; Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine; Zakon o računovodstvu i reviziji Bosne i Hercegovine, Zakon o vanjskotrgovinskoj politici Bosne i Hercegovine; Zakon o Javnom radio­televizijskom servisu Bosne i Hercegovine; Zakon o carinskoj politici Bosne i Hercegovine; Zakon o državnoj graničnoj službi Bosne i Hercegovine; Zakon o finansiranju institucija Bosne i Hercegovine; Zakon o porezu na dodatu vrijednost; Zakon o porezu na promet proizvoda i usluga; kao i Zakon o akcizama. Osim toga, usvojene su izmjene i dopune niza ranije usvojenih zakona.

U istom periodu, oba doma dala su saglasnost na niz sporazuma, ugovora, konvencija, protokola i memoranduma (najčešće privredni ugovori s evropskim državama, kao i nekoliko kreditnih sporazuma s Evropskom bankom za obnovu i razvoj). Od ostalih događanja treba izdvojiti česte rasprave o načinima zaštite domaće proizvodnje (planovi u okviru projekta “Kupujmo domaće”), nastavak razgovara o Koridoru Vc, zatim diskusije o neophodnosti reformi u Bosni i Hercegovini, kao i o potrebi izbalansiranosti kadrova u institucijama Bosne i Hercegovine po nacionalnom principu.

Ipak, ono što je obilježilo parlamentarni život u ovom periodu i čemu je posvećeno najviše vremena jeste reforma odbrane kroz donošenje Zakona o odbrani, imenovanje prvog ministra odbrane Bosne i Hercegovine (čime je Vijeće ministara Bosne i Hercegovine prošireno na devet ministarstava) i potvrđivanje imenovanja kandidata na generalske pozicije o Oružanim snagama Bosne i Hercegovine, što je uspješno obavljeno do polovine 2004. godine. Treba izdvojiti usvajanje Izjave o ispunjavanju obaveza Bosne i Hercegovine iz Studije izvodljivosti radi počinjanja pregovora o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju s Evropskom unijom.

U periodu do kraja ovog mandata parlamentarnu proceduru uspješno su prošli i usvojeni su: Zakon o poštama Bosne i Hercegovine; Zakon o konkurenciji; te Zakon o željeznicama Bosne i Hercegovine. Treba spomenuti i usvajanje izmjena i dopuna ranijih zakonskih akata: Zakona o Centralnoj banci Bosne i Hercegovine; Zakona o radu u institucijama Bosne i Hercegovine; Zakona o Državnoj agenciji za istrage i zaštitu; Zakona o zaštiti prava nacionalnih manjina; Zakona o porezu na dodatu vrijednost, Zakona o zaštiti tajnih podataka; Zakona o osnovama sigurnosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini; Zakona o postupku prinudne naplate indirektnih poreza u Bosni i Hercegovini; Zakona o Upravi za indirektno oporezivanje; Zakona o službi u Oružanim snagam Bosne i Hercegovine; Zakona o Javnom RTV servisu Bosne i Hercegovine; Zakona o zaštiti potrošača Bosne i Hercegovine; Zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje; Zakona o klasifikaciji djelatnosti u Bosni i Hercegovini; Zakona o zaštiti ličnih podataka i Zakona o slobodi pristupa informacijama u Bosni i Hercegovini.

Aktuelnost pitanja angažiranja Oružanih snaga Bosne i Hercegovine u mirovnim misijama također je zaokupljala pažnju članova oba doma. Data je saglasnost za ratifikaciju velikog broja raznih sporazuma, ugovora, konvencija i na memorandume s državama, bankama i kreditnim zavodima. Za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz hrvatskog naroda imenovan je Ivo Miro Jović. U tom periodu, interesantne rasprave na sjednicama vođene su o izdavanju i izgledu pasoša i registarskih tablica automobila. Brojne polemike izazvala je i analiza vanjskotrgovinskog deficita naše zemlje s posebnim osvrtom na analizu rezultata odluke Vijeća ministara Bosne i Hercegovine o privremenoj obustavi nulte carinske stope po Ugovoru o slobodnoj trgovini sa Srbijom i Crnom Gorom, odnosno Hrvatskom, Okvirni zakon o visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini, donacije koje je Bosna i Hercegovina dobila u periodu od 1996. do 2005. godine, a nakon burnih rasprava, usvojena je i Rezolucija o antifašizmu.

Među ostalim parlamentarnim uspjesima može se navesti usvajanje: Odluke o prihvatanju Sporazuma o restrukturiranju policijskih struktura u Bosni i Hercegovini, Odluke o organizaciji Sekretarijata Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, Odluke o osnivanju Vijeća nacionalnih manjina Bosne i Hercegovine i Dokumenta o politici dodjele koncesija u Bosni i Hercegovini. Treba istaknuti i odbijanje Informacije o pravnim efektima uvođenja poreza na dodatu vrijednost za period januar-mart 2006. godine. Pažnja je posvećena i aktivnostima Obavještajno-sigurnosne agencije Bosne i Hercegovine, učešću Oružanih snaga Bosne i Hercegovine u mirovnim operacijama, Koridoru Vc i Javnom RTV sistemu.

Ono što je obilježilo parlamentarni život u 2006. godini bio je pokušaj ustavne reforme krajem aprila (aprilski paket ustavnih promjena). Ovome je prethodio sporazum šest političkih stranaka (SDA, SDPBiH, SDS, HDZ, SNSD i PDP) potpisan 18. marta. Na osnovu tog sporazuma, Predsjedništvo Bosne i Hercegovine utvrdilo je Prijedlog amandmana na Ustav Bosne i Hercegovine i dostavilo ga u parlamentarnu proceduru. Po mnogima, ovo je bio najznačajniji politički događaj u Bosni i Hercegovini nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma. Cilj ove ustavne reforme bio je uspostavljanje efikasnijih i racionalnijih državnih institucija na putu naše zemlje prema članstvu u Evropskoj uniji i NATO-u. Rasprava o tome vođena je na sjednici Predstavničkog doma, održanoj 25. i 26. aprila. Prvog dana sjednica je trajala čak do 2 sata poslije ponoći, dok je nastavak uslijedio sutra u poslijepodnevnim satima. Na kraju, nakon silnih izlaganja, replika i iznošenja stavova klubova i poslanika, obavljeno je glasanje, pri čemu je za usvajanje amandmana glasalo 26, dok je protiv bilo 16 poslanika. Amandmani nisu usvojeni, jer je za njihovo usvajanje potrebna dvotrećinska većina.

Četvrti saziv Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine uradio je mnogo s aspekta izvršavanja ustavnih funkcija na rješavanju nagomilanih problema. Bez sumnje, najvažnije je bilo usvajanje Zakona o odbrani Bosne i Hercegovine, u okviru reforme Oružanih snaga, kao i početak reforme policijskih snaga u Bosni i Hercegovini, koja je svoj epilog doživjela nešto kasnije, u sljedećem sazivu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. Osim toga, pažnju zaslužuje i pokušaj ustavne reforme, koja je doživjela svoj neuspjeh na zasjedanjima krajem aprila 2006. godine.

Peti saziv Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (2006.–2010.)

Nakon izbora održanih početkom oktobra 2006. godine devet poslaničkih mjesta u Predstavničkom domu dobila je SDA, dok je Stranka za Bosnu i Hercegovinu također postigla odličan izborni rezultat dobivši osam mandata. Najbolji izborni rezultat u Republici Srpskoj postigao je SNSD dobivši sedam mjesta.

SDPBiH dobio je pet mandata u Predstavničkom domu, dok su tri mjesta pripala HDZ – Hrvatskoj koaliciji – HNZ. Isti broj mandata dobio je i SDS. S liste Hrvatsko zajedništvo (HDZ-a 1990 HZ-HSS­HKDU-Demokršćani) izabrana su dva kandidata, dok su po jedno mjesto dobili: PDPRS, DNZBiH, Narodna stranka Radom za boljitak, DNS i BPS.

Za članove Kolegija Predstavničkog doma, koji čine predsjedavajući i dva zamjenika, izabrani su: Milorad Živković, Niko Lozančić i Beriz Belkić.

Kako je utvrđeno Ustavom, u predviđenom roku izvršeno je i delegiranje u Dom naroda. U Kolegij Doma naroda izabrani su: Sulejman Tihić, Mladen Ivanić (kojeg je 2009. godine zamijenila Dušanka Majkić, jer je PDPRS prešla u opoziciju) i Ilija Filipović.

U ovom mandatu održane su 83 sjednice Predstavničkog doma i 49 sjednica Doma naroda. Uz redovne parlamentarne aktivnosti, članovi oba doma angažirani su i u radu brojnih komisija s ciljem što bržeg i efikasnijeg rada, koji će doprinijeti bržem usvajanju neophodnih zakona i drugih akata potrebnih za ispunjavanje evropskih standarda i približavanje naše zemlje euroatlantskim integracijama.

Velikim uspjehom može se smatrati potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju s Evropskom unijom kao jednim od koraka na puta ka punopravnom članstvu u Evropskoj uniji. U tom procesu veoma važnu ulogu imala je Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine, koja je u oktobru 2008. godine dala saglasnost za ratifikaciju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju s Evropskom unijom.

Kada je riječ o ovom sazivu državnog parlamenta, ne smije se zaobići ni usvajanje zakona o policijskim strukturama u Bosni i Hercegovini, čime je okončana i reforma policijskih snaga u našoj zemlji. Treba istaknuti i usvajanje Amandmana I. na Ustav Bosne i Hercegovine. Uz ovo, veliku pažnju poslanika i delegata i dalje je zaokupljalo pitanje zaštite domaće proizvodnje.

* * *

Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine za deceniju i po koliko postoji prešla je dug put, od institucije za koju je u početku bio uspjeh samo okupljanje izabranih poslanika i delegata, preko manje ili više efikasnog rada, pa sve do danas kada se od nje očekuje donošenje onih zakona koji će omogućiti bolji život svih građana Bosne i Hercegovine bez obzira na njihovu nacionalnu ili vjersku pripadnost, kao i približavanje Evropskoj uniji.

Značajnu ulogu u radu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine u ovom periodu imao je Ured visokog predstavnika. Visoki predstavnik nametnuo je jedan broj zakona, koji su naknadno razmatrani i potvrđivani u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine.

Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine je za ovih petnaestak godina opravdala svoje postojanje izvršavanjem brojnih funkcija koje ima prema Aneksu 4. Mirovnog sporazuma. U budućnosti se pred Parlamentarnu skupštinu Bosne i Hercegovine postavljaju zahtjevi i zadaci za jačanje državne vlasti, razvoj i stabilizaciju našeg društva i brže provođenje reformi na putu euroatlantskih integracija.

– Mr. sc. Aranđel Smiljanić