Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine od 1996. do danas

(iz Monografije "Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine", izdanje 2010.godine)

Prvi saziv Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (1996.–1998.)

U skladu s Aneksom 3. Daytonskog sporazuma, prvi poslijeratni izbori u našoj zemlji održani su 13. i 14. rujna 1996. godine. Ponovno su, kao i na izborima 1990. godine, najviše glasova osvojile: SDA, SDS i HDZ. Iz Federacije Bosne i Hercegovine u Zastupnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine izabrano je 28 zastupnika, od kojih 16 iz SDA, osam iz HDZ-a, dva iz Stranke za Bosnu i Hercegovinu i također dva sa Združene liste BiH (SDPBiH, UBSD, HSS, MBO, Republikanci). Republika Srpska u prvome sazivu Zastupničkoga doma imala je 14 zastupnika, od čega SDS devet, SDA tri i Savez za mir i progres dva. Mandat zastupnika bio je dvije godine, odnosno do jeseni 1998. kada su održani drugi poslijeratni parlamentarni izbori. Ždrijebom je bilo određeno da prvi predsjedatelj Zastupničkoga doma bude Ivo Lozančić. Njegov je mandat trajao osam mjeseci kada je prema Ustavu došlo do rotacije, te je ulogu predsjedatelja preuzeo prvi zamjenik Slobodan Bijelić. Nakon toga dužnost predsjedatelja u posljednjih osam mjeseci prvoga saziva Zastupničkoga doma obnašao je Halid Genjac.

U isto vrijeme formiran je i Dom naroda. Prvi predsjedatelj Doma naroda bio je Momir Tošić, za čiji je izbor također bio zaslužan ždrijeb. Nakon osam mjeseci na tom položaju ga je zamijenio dotadašnji prvi zamjenik Avdo Čampara, kojega je nakon istog razdoblja zamijenio drugi zamjenik Petar Majić. U prvome sazivu Zastupnički dom održao je 11 sjednica. Za to je vrijeme Dom naroda zasjedao 12 puta. Zasjedanja su održavana u prostorijama Zemaljskog muzeja u Sarajevu i Elektrotehničkog fakulteta u Lukavici. Sjednicama su često nazočili članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine, supredsjedatelji i ministri u Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, te predstavnici međunarodne zajednice, prije svih Ureda visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu.

Prilikom konstituiranja Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine potpisana je svečana prisega: Obvezujem se da ću savjesno obavljati dužnosti koje su mi dodijeljene, da ću podržavati i braniti Ustav Bosne i Hercegovine, da ću u potpunosti provoditi mirovni sporazum, promovirati ljudska prava i temeljne slobode i štititi interese i ravnopravnost svih naroda i građana.

Prve sjednice domova obilježene su donošenjem uobičajenih proceduralnih odluka: verifikacijom zastupničkih mandata, potpisivanjem svečane prisege, usvajanjem privremenih poslovnika domova, te potvrđivanjem supredsjedatelja Harisa Silajdžića i Bore Bosića, ministara i zamjenika ministara u Vijeću ministara koje je tada imalo smo tri ministarstva. K tomu su izabrani članovi povjerenstava (Komisija o ustavnim i pravnim poslovima, Komisija o međunarodnim i vanjskim pitanjima, Komisija o vanjskoj trgovini i carinama, Komisija o pitanjima financija i proračuna, Komisija o pitanjima ljudskih prava, Komisija o prometu i komunikacijama, Komisija o administrativnim pitanjima te Komisija o pitanjima verifikacije) kao i izaslanstava u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe, OESS-u i u Interparlamentarnoj uniji.

Već na početku mandata usvojeni su zakoni za brzi početak, od kojih su osobito važni: Zakon o Centralnoj banci Bosne i Hercegovine, Zakon o vanjskom dugu, Zakon o vanjskotrgovinskoj politici, Zakon o carinskoj politici, kao i Zakon o carinskoj tarifi Bosne i Hercegovine, Zakon o Vijeću ministara i ministarstvima, Zakon o putnim ispravama, te Zakon o službenom glasilu Bosne i Hercegovine. Zakon o zastavi Bosne i Hercegovine nije dobio potporu, tako da je na snagu stupio privremeni Zakon o zastavi Bosne i Hercegovine, koji je nametnuo visoki predstavnik 1. Prijedlog zakona o državljanstvu Bosne i Hercegovine nije dobio potrebnu većinu tako da nije ni usvojen (od 1. siječanja 1998. godine na snagu je stupio Privremeni zakon o državljanstvu Bosne i Hercegovine, koji je nametnuo visoki predstavnik). Pokretane su brojne inicijative i postavljana su zanimljiva pitanja, primjerice, o uspostavljanju jedinstvenih liga za sportska natjecanja (zanimljivo je da je Premijer liga Bosne i Hercegovine u nogometu startala tek u sezoni 2002./2003. godine), kao i o normalizaciji željezničkoga prometa u Bosni i Hercegovini. U to vrijeme došlo je i do formiranja Komisije za ispitivanje pojava međuentitetskih malverzacija i kriminalnih radnji. Usvojen je i zaključak o obveznom upućivanju materijala zastupnicima na jeziku i pismima konstitutivnog naroda kojemu pripada.

Na narednim sjednicama usvojeni su: Zakon o izvršenju Proračuna institucija Bosne i Hercegovine i međunarodnih obveza Bosne i Hercegovine za 1997. godinu, Zakon o politici stranih ulaganja u Bosne i Hercegovine, Zakon o osnovama privatizacije poduzeća i banaka u Bosni i Hercegovini, a dana je i suglasnost na kreditne sporazume za četiri projekta Svjetske banke (kredit za projekt šumarstva, kredit za strukturalnu prilagodbu, hitna rekonstrukcija elektroenergetskog sustava i hitan kreditni pilot-projekt) i na Ugovor o zajmu između naše zemlje i Europske banke za obnovu i razvoj (razvojni kredit za rekonstrukciju sustava zemnog plina, zatim za pomoć u obnovi, te uspostavljanje elektroenergetskog sustava, a nakon toga i na projekt hitne obnove telekomunikacija). Dana je i suglasnost za ratificiranje Sporazuma s Londonskim klubom kreditora, Sporazuma o zajmu Međunarodnog fonda za razvoj poljoprivrede (IFAD), sporazuma sa Slovenijom, Turskom, Belgijom, Iranom i Švedskom.

Početak zasjedanja Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine u njezinom prvom sazivu bio je težak. To je i razumljivo imajući u vidu tek završeni rat kao i veliki stupanj nepovjerenja koji je vladao među članovima Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. Naročito je to došlo do izražaja na prvim zasjedanjima praćenima pravom dramom oko toga na “čijoj će se strani” – u Sarajevu ili Lukavici – održavati sjednice, tako da je vijest dana u medijima mogla biti i to da su se zastupnici samo okupili i održali sjednicu.

Vremenom je došlo do popuštanja tenzija, što je dovelo do određenih rezultata u donošenju zakona, usvajanju međunarodnih sporazuma i imenovanjima. Ipak, čini se kako je najvažnije od svega to da je Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine zaživjela, otklonivši sumnje mnogih koji su je doživljavali samo formalno, te tako pridonijevši shvaćanju da će to doista biti državna institucija u punom smislu te riječi.

Drugi saziv Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (1998.–2000.)

U jesen 1998. godine održani su drugi poslijeratni parlamentarni izbori u našoj zemlji, koji su donijeli i neke promjene u odnosu na prethodne. To se prije svega ogleda u činjenici da se nakon njih povećao broj stranaka i koalicija zastupljenih u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine. Na taj način se politička slika u određenoj mjeri počela mijenjati, čime je dominacija SDA, SDS-a, i HDZBiH u izvjesnoj mjeri smanjena. Ipak, najviše, 14 mjesta u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine iz Federacije Bosne i Hercegovine dobila je Koalicija za cjelovitu i demokratsku Bosnu i Hercegovinu (okupljena oko SDA, a koju su još činile Stranka za BiH, Liberali i GDS). SDPBiH predstavljala su četvorica, Socijaldemokrate BiH dvojica, a DNZBiH jedan zastupnik. HDZBiH dobio je šest mandata, dok je Koalicija NHI – HKDU izborila jedno mjesto. Iz Republike Srpske tri mjesta su pripala Koaliciji za cjelovitu i demokratsku Bosnu i Hercegovinu, Srpskoj radikalnoj stranci RS-a dva i Radikalnoj stranci RS-a jedan mandat. Najviše mandata, po četiri, dobile su koalicija Sloga i SDS lista. U prvih osam mjeseci Zastupničkim domom predsjedao je Halid Genjac iz Koalicije za cjelovitu i demokratsku Bosnu i Hercegovinu. Na tom položaju naslijedio ga je Mirko Banjac iz SDS-a, da bi na kraju dužnost predsjedatelja obnašao Pero Skopljak iz HDZBiH. Prvi predsjedatelj drugoga saziva Doma naroda bio je Vladimir Šoljić. Po isteku osam mjeseci na tome položaju zamijenio ga je do tada prvi zamjenik predsjedatelja Izet Žigić, da bi u posljednjih osam mjeseci dužnost predsjedatelja obnašao Drago Ljubičić. Već u drugome mandatu napuštena je praksa izmjeničnog održavanja sjednica u Zemaljskom muzeju u Sarajevu i Elektrotehničkom fakultetu u Lukavici. Nakon 1992. godine zasjedanje je prvi puta održano 26. studenoga 1998. godine u skupštinskoj zgradi na Marijin Dvoru u Sarajevu. U ovome mandatu Zastupnički je dom održao 26, a Dom naroda 24 sjednica.

Prve sjednice drugoga saziva u oba su doma protekle prema uobičajenoj proceduri: verifikacija mandata, izbor predsjedatelja i njegovih zamjenika, te imenovanje članova povjerenstava. Jednoglasno je usvojen Zakon o izmjeni Zakona o putnim ispravama Bosne i Hercegovine. Uz to, velika pozornost poklonjena je pripremama za nadolazeću Madridsku konferenciju. Na sljedećoj sjednici potvrđena su imenovanja supredsjedatelja Harisa Silajdžića i Svetozara Mihajlovića, ministara i zamjenika ministara u Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, a potom je obavljeno imenovanje više parlamentarnih izaslanstava.

Na sjednicama domova usvojeni su: Zakon o državnoj himni Bosne i Hercegovine (od tri prijedloga, potrebnu većinu dobio je prvi prijedlog himne pod nazivom Intermeco - za ovaj je prijedlog glasovalo 26 zastupnika, 15 iz Federacije Bosne i Hercegovine i 11 iz Republike Srpske, dok je protiv bilo pet zastupnika), Zakon o telekomunikacijama, Okvirni zakon o privatizaciji poduzeća i banaka u Bosni i Hercegovini, Zakon o zrakoplovstvu Bosne i Hercegovine, Zakon o državljanstvu Bosne i Hercegovine, Zakon o reviziji institucija Bosne i Hercegovine, Zakon o imigraciji i azilu Bosne i Hercegovine, Zakon o izbjeglicama iz Bosne i Hercegovine i raseljenim osobama u Bosni i Hercegovini, Zakon o financiranju političkih stranaka u Bosni i Hercegovini, Zakon o popuni upražnjenog mjesta člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Zakon o trezoru institucija Bosne i Hercegovine, Zakon o slobodi pristupa informacijama u Bosni i Hercegovini, Zakon o postupku zaključivanja i izvršenja međunarodnih ugovora, te je dana suglasnost za ratificiranje niza međunarodnih sporazuma i ugovora.

Utvrđen je i način postupka za donošenje zakona i drugih akata čiji predlagatelji nisu Vijeće ministara Bosne i Hercegovine i Predsjedništvo Bosne i Hercegovine. Također je odlučeno da se osnuje Privremeno tajništvo Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, a nakon toga je usvojena Odluka o ustroju Tajništva Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. Veoma bitno za rad domova bilo je usvajanje poslovnika Zastupničkoga doma i Doma naroda.

Početkom lipnja 2000. godine potvrđeno je imenovanje Spasoja Tuševljaka za predsjedatelja Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, kojega je četiri mjeseca kasnije na posljednjoj sjednici Zastupničkoga doma drugoga saziva na tome mjestu zamijenio Martin Raguž.

Drugi saziv uradio je mnogo više od prvoga, što se moglo i očekivati. Prihvaćen je veliki broj zakona, dana je suglasnost za ratifikaciju većeg broja sporazuma, ostvarena je uspješna suradnja s drugim institucijama vlasti u Bosni i Hercegovini, usvojeni su poslovnici obaju domova. Istina, bilo je i mnogo odbijenih prijedloga zakona, no s obzirom na specifičnosti državnog ustrojstva, tako nešto bilo je očekivano i potpuno razumljivo. U svakom slučaju, i formalno i suštinski, Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine u te je dvije godine nastavila svoj razvojni put i pokazala se kao tijelo razvijene parlamentarne demokracije.

Treći saziv Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (2000.–2002.)

Nakon izbora održanih u jesen 2000. godine najviše razloga za zadovoljstvo imala je SDP-Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine-Socijaldemokrati. SDP je dobio devet zastupničkih mandata, i to osam iz Federacije Bosne i Hercegovine i jedno iz Republike Srpske. Jedno mjesto manje u Zastupničkom domu dobila je SDA, dok je SDS dobio šest mandata. Po pet zastupničkih mandata dobile su Stranka za BiH i HDZBiH, dok je dva mjesta izborila PDPRS. Po jedno mjesto dobili su: NHI, SNSRS, DSPBiH, SPRS, DNZBiH, Koalicija SNSD – DSP i BPS. Na prvoj, konstituirajućoj sjednici Zastupničkoga doma za predsjedatelja i zamjenike predsjedatelja izabrani su: Sead Avdić, Željko Mirjanić i Mariofil Ljubić. Nakon toga je Božidar Matić, kandidat Alijanse za promjene, imenovan za predsjedatelja Vijeća ministara Bosne i Hercegovine. Zanimljivo je da je prva sjednica Doma naroda održana tek 20. ožujka 2001. godine. Nakon što su formirani klubovi naroda, imenovani su predsjedatelji i zamjenici predsjedatelja: Ilija Šimić, Sejfudin Tokić i Nikola Špirić. Na ožujskim sjednicama obaju domova imenovani su članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine: Beriz Belkić iz bošnjačkoga naroda i Jozo Križanović iz hrvatskoga naroda. U ovome je mandatu Zastupnički dom održao 32, a Dom naroda 25 sjednica. Sjednice obaju domova održane u travnju i svibnju 2001. godine ostat će zapamćene po usvajanju većega broja prijedloga zakona u prvom čitanju (između ostalih Zakona o zastavi Bosne i Hercegovine, Zakona o grbu Bosne i Hercegovine, Zakona o državnoj himni Bosne i Hercegovine te Zakona o Vanjskotrgovinskoj komori Bosne i Hercegovine). Osim toga, dana je suglasnost za ratificiranje većega broja sporazuma i ugovora (s Hrvatskom, Švicarskom i Grčkom).

Do ljetne stanke članovi Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine usvojili su više zakona: Zakon o zastavi Bosne i Hercegovine, Zakon o grbu Bosne i Hercegovine, Zakon o Državnoj graničnoj službi Bosne i Hercegovine, Zakon o slobodnim zonama u Bosni i Hercegovini i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o putnim ispravama Bosne i Hercegovine. Usvojen je i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Vijeću ministara Bosne i Hercegovine. Nakon što je Božidar Matić podnio ostavku, na 12. sjednici Zastupničkoga doma, održanoj 18. srpnja 2001. godine, predsjedateljem Vijeća ministara Bosne i Hercegovine imenovan je Zlatko Lagumdžija. Od značaja je bilo i usvajanje Rezolucije o povjerenju i pomirbi u Bosni i Hercegovini i Rezolucije o gospodarskoj i socijalnoj politici u Bosni i Hercegovini.

Idućih mjeseci domovi su često zasjedali, obično s opsežnim dnevnim redom. Usvojen je veliki broj zakona, a među njima valja izdvojiti: Izborni zakon Bosne i Hercegovine, Zakon o arhivskoj građi i Arhivu Bosne i Hercegovine, Zakon o osobnoj iskaznici državljana Bosne i Hercegovine, Zakon o središnjoj evidenciji i razmjeni podataka Bosne i Hercegovine, Zakon o prebivalištu i boravištu građana Bosne i Hercegovine kao i Zakon o namjeni i korištenju imovine koju je Bosna i Hercegovina dobila prema Sporazumu o pitanjima sukcesije bivše Jugoslavije. Dana je suglasnost za ratificiranje više sporazuma i ugovora (među njima se izdvajaju oni potpisani sa Sjedinjenim Američkim Državama i Ugovor o zajmu s Europskom bankom za obnovu i razvoj za projekt rekonstrukcije željeznica).

Pojedini prijedlozi zakona provlačili su se kroz više skupštinskih zasjedanja u posljednjim mjesecima 2001. godine, da bi na kraju nakon usuglašavanja ipak bili usvojeni: Zakon o Vanjskotrgovinskoj komori Bosne i Hercegovine, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o vanjskom dugu Bosne i Hercegovine, Zakon o industrijskom vlasništvu u Bosni i Hercegovini, Zakon o međunarodnom i međuentitetskom cestovnom prijevozu te Zakon o udrugama i zakladama Bosne i Hercegovine. Osim toga, jednoglasno je donesena Odluka o izmjeni Poslovnika Zastupničkoga doma te usvojene Rezolucija o nestalim osobama u Bosni i Hercegovini i Rezolucija o opredijeljenosti Bosne i Hercegovine za prijam u punopravno članstvo Vijeća Europe. U prva dva mjeseca 2002. godine najveća pozornost poklonjena je onim prijedlozima zakona koji nisu dobili potporu krajem protekle godine. Nakon rada u povjerenstvima i usuglašavanja usvojeni su: Zakon o deminiranju u Bosni i Hercegovini, Zakon o osnivanju Instituta za akreditiranje Bosne i Hercegovine, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o carinskoj politici Bosne i Hercegovine, Zakon o slobodnim zonama u Bosni i Hercegovini kao i Zakon o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine. Uz to su zastupnici i izaslanici dali suglasnost za ratificiranje većega broja sporazuma, ugovora i konvencija (s Italijom, Austrijom, Slovenijom, Hrvatskom, Ujedinjenim narodima, Švicarskom, Mađarskom i Kuvajtom).

Tijekom 2002. godine parlamentarni život bio je veoma bogat i po brojnosti sjednica i po raznovrsnosti pitanja o kojima se raspravljalo. Održano je nekoliko sjednica domova Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, koje su rezultirale usvajanjem Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima u Bosni i Hercegovini, Zakona o uporabi i korištenju znaka Crvenog krsta/križa Bosne i Hercegovine, Zakona o Pravobraniteljstvu Bosne i Hercegovine, Zakona o zaštiti potrošača Bosne i Hercegovine, Zakona o državnoj upravi Bosne i Hercegovine, Zakona o Agenciji za informacije i zaštitu Bosne i Hercegovine, Zakona o zaštiti prava nacionalnih manjina, Zakona o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine, Zakona o Ombudsmanu Bosne i Hercegovine, Zakona o koncesijama Bosne i Hercegovine, Zakona o Javnom radiotelevizijskom servisu Bosne i Hercegovine, Zakona o Sudu Bosne i Hercegovine, Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o industrijskom vlasništvu u Bosni i Hercegovini, Zakona o odličjima, Zakona o uporabi i zaštiti naziva Bosne i Hercegovine, Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zrakoplovstvu Bosne i Hercegovine, Zakona o gradu Sarajevu - glavnom gradu Bosne i Hercegovine, Zakona o veterinarstvu Bosne i Hercegovine, te Zakona o zadrugama. Dana je suglasnost za ratificiranje više sporazuma i ugovora (najvažnija su bila dva sporazuma o razvojnom kreditu s Međunarodnom asocijacijom za razvoj koji su se odnosili na gospodarski sektor odnosno prilagodbu poslovnog okruženja). Usvojeno je i nekoliko rezolucija, a među njima možemo izdvojiti: Rezoluciju o mladima u Bosni i Hercegovini i Rezoluciju o jamčenju ljudskih prava građanima Bosne i Hercegovine.

Na 22. sjednici Zastupničkoga doma od 15. ožujka 2002. godine odobreno je imenovanje Dragana Mikerevića predsjedateljem Vijeća ministara Bosne i Hercegovine. Ipak, nesumnjivo najvažniji pomak ostvaren je na sjednici Zastupničkoga doma kada je jedina točka dnevnoga reda bila rasprava o provedbi Odluke Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine o konstitutivnosti bošnjačkog, hrvatskog i srpskog naroda i njihova jednakopravnost na cijelom prostoru Bosne i Hercegovine, koju su, kao konačnu i obvezujuću, entitetske skupštine morale dosljedno provesti.

Međutim, neki prijedlozi zakona nisu naišli na potporu zastupnika ili izaslanika, te su upućeni na daljnja usuglašavanja. Takav je slučaj bio s: Prijedlogom zakona o statistici, Prijedlogom zakona o blagdanima Bosne i Hercegovine, Prijedlogom zakona o Visokom sudbenom i tužiteljskom vijeću Bosne i Hercegovine, kao i Prijedlogom zakona o zrakoplovstvu Bosne i Hercegovine. Prijedlog zakona o ravnopravnosti spolova nije dobio entitetsku većinu te je upućen na usuglašavanje. Isto je bilo i s Prijedlogom zakona o kretanju i boravku stranaca i azilu.

Ovaj je saziv s mnogo usvojenih zakona potvrdio uzlaznu putanju u razvoju Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. Upravo zahvaljujući uspješnosti u radu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine izraženoj kroz usvajanje zaključaka o obveznoj konstitutivnosti naroda na cijelome teritoriju naše zemlje, usvajanje nekoliko značajnih rezolucija, usvajanje brojnih kvalitetnih i potrebnih zakona, građani Bosne i Hercegovine imali su mnogo razloga za optimizam. Tome je svakako doprinijela i činjenica da sjednice obaju domova nisu bile obilježene teškim riječima i međunacionalnim nesuglasicama, već je na njima prevladavao duh suradnje i želje da se postigne što je moguće više.

Optimizmu je doprinosila i relativno povoljna socijalno-gospodarska slika u cijeloj državi. Zbog svega toga može se konstatirati da je ovo bilo dinamično razdoblje kako u poslijeratnom razvoju Bosne i Hercegovine tako i u razvoju Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine k učinkovitoj državnoj instituciji. Nakon što je u ranijem razdoblju Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine prevladala brojne prepreke i izazove, sada je mogla nastaviti svoj razvoj, praćena sve većim očekivanjima cjelokupne bosanskohercegovačke javnosti.

Četvrti saziv Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (2002.–2006.)

Nakon izbora održanih u jesen 2002. godine, 10 mjesta u Zastupničkom domu dobila je SDA. Stranka za Bosnu i Hercegovinu dobila je šest mandata. Nešto slabiji izborni rezultat postigao je SDS s pet mandata. Isti broj mandata dobila je koalicija HDZ – Demokršćani. Četiri mjesta u Zastupničkom domu osvojio je SDPBiH. S liste SNSD-a izabrana su tri kandidata, dok je PDPRS dobio dva mandata. Po jedan mandat osvojili su: NHI, DNZBiH, Ekonomski blok HDU – Za boljitak, BOSS, SPUBiH, SPRS te SRSRS. Jedna od osobenosti ovoga saziva Zastupničkoga doma bio je i veliki broj zastupnika koji su napuštali stranke ili koalicije kojima su do tada pripadali, postajući neovisni zastupnici. Za predsjedatelja i zamjenike predsjedatelja Zastupničkoga doma izabrani su: Šefik Džaferović, Borislav Paravac i Bariša Čolak. Ubrzo nakon toga Borislava Paravca, koji je imenovan za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, zamijenio je Nikola Špirić, a Barišu Čolaka, koji je imenovan za ministra u Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, zamijenio je Martin Raguž. Za predsjedatelja i zamjenike predsjedatelja Doma naroda izabrani su: Velimir Jukić, Mustafa Pamuk i Goran Milojević. Za razliku od prethodnih saziva kada je mandat zastupnika i izaslanika trajao dvije, sada je njihov mandat produljen na četiri godine. Stoga ne iznenađuje što je Zastupnički dom održao čak 85, dok je Dom naroda održao 63 sjednice. Na petoj sjednici Zastupničkoga doma, održanoj 23. prosinca 2002. godine, potvrđeno je imenovanje Adnana Terzića predsjedateljem Vijeća ministara Bosne i Hercegovine.

U 2003. godini zastupnici i izaslanici usvojili su veliki broj prijedloga zakona, od kojih valja izdvojiti: Zakon o uvozu i izvozu oružja i vojne opreme, Zakon o ministarstvima i drugim tijelima uprave Bosne i Hercegovine, Zakon o Agenciji za rad i zapošljavanje Bosne i Hercegovine, Zakon o ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini, Zakon o izvršnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine, Zakon o odličjima Bosne i Hercegovine, Okvirni zakon o osnovnom i srednjem obrazovanju u Bosni i Hercegovini, Prijelazni zakon o spajanju carinskih uprava i osnivanju Uprave za neizravno oporezivanje, Zakon o Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, Zakon o komunikacijama, Zakon o sustavu neizravnog oporezivanja u Bosni i Hercegovini, Zakon o sudskim pristojbama u postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine te Zakon o zrakoplovstvu Bosne i Hercegovine. Usvojeni su i zakoni koje je nametnuo visoki predstavnik: Zakon o izmjeni Zakona o državljanstvu Bosne i Hercegovine, Zakon o kaznenom postupku Bosne i Hercegovine, Kazneni zakon Bosne i Hercegovine, Zakon o sudbenoj policiji, Zakon o kretanju i boravku stranaca i azilu, Zakon o zaštiti svjedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka.

U ovome su razdoblju zastupnici i izaslanici prihvatili više izmjena i dopuna ranije donesenih zakona. Među njima ističemo: Zakon o izbjeglicama iz Bosne i Hercegovine i raseljenim osobama u Bosni i Hercegovini; Zakon o međunarodnom i međuentitetskom cestovnom prijevozu; Zakon o Centralnoj banci Bosne i Hercegovine; Zakon o prijenosu, regulatoru i operateru sustava električne energije; Zakon o politici izravnih stranih ulaganja u Bosne i Hercegovine; Zakon o slobodnim zonama u Bosni i Hercegovini, Zakon o udrugama i zakladama Bosne i Hercegovine, Zakon o uvozu i izvozu oružja i vojne opreme, Zakon o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine, Izborni zakon Bosne i Hercegovine i Zakon o Vijeću ministara Bosne i Hercegovine. Dana je suglasnost za ratificiranje velikoga broja raznih sporazuma, ugovora, konvencija, protokola i memoranduma (najviše problema izazvalo je ratificiranje Sporazuma između Bosne i Hercegovine i Sjedinjenih Američkih Država u vezi s predajom osoba Međunarodnom kaznenom sudu, ali je nakon dulje rasprave dana suglasnost i za njegovo ratificiranje).

Od drugih značajnih momenata valja izdvojiti: usvajanje Plana mjera i radnji na poboljšanju sigurnosne situacije u Bosni i Hercegovini (s tim je bilo povezano i podržavanje dokumenta “Sigurnosna politika Bosne i Hercegovine” koji je dostavilo Predsjedništvo Bosne i Hercegovine), dugotrajne rasprave o Koridoru V-c, rasprave o slučaju tzv. državnog udara, što je za posljedicu imalo i osnivanje povjerenstva za ispitivanje ovoga slučaja, te imenovanje ombudsmana za ljudska prava Bosne i Hercegovine. Od najvećeg je značaja bilo usvajanje Zakona o obrani Bosne i Hercegovine potkraj 2003. godine. Sjednice obaju domova održane u 2004. godini obilovale su usvajanjem brojnih zakona, od kojih izdvajamo: Zakon o slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini; Zakon o Obavještajno-sigurnosnoj agenciji Bosne i Hercegovine; Zakon o policijskim službenicima Bosne i Hercegovine; Okvirni zakon o visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini; Zakon o osnivanju Kompanije za prijenos električne energije; Zakon o važnosti javnih isprava; Zakon o Visokom sudbenom i tužiteljskom vijeću Bosne i Hercegovine; Zakon o računovodstvu i reviziji Bosne i Hercegovine, Zakon o vanjskotrgovinskoj politici Bosne i Hercegovine; Zakon o Javnom radiotelevizijskom servisu Bosne i Hercegovine; Zakon o carinskoj politici Bosne i Hercegovine; Zakon o Državnoj graničnoj službi Bosne i Hercegovine; Zakon o financiranju institucija Bosne i Hercegovine; Zakon o porezu na dodanu vrijednost; Zakon o porezu na promet proizvoda i usluga kao i Zakon o trošarinama. K tomu su usvojene izmjene i dopune niza ranije usvojenih zakona.

U istom su razdoblju oba doma dala suglasnost za niz sporazuma, ugovora, konvencija, protokola i memoranduma (najčešće gospodarski ugovori s europskim državama te nekoliko kreditnih sporazuma s Europskom bankom za obnovu i razvoj). Od ostalih događanja valja izdvojiti česte rasprave o načinima zaštite domaće proizvodnje (planovi u sklopu projekta “Kupujmo domaće”), nastavak razgovara o Koridoru V-c, zatim rasprave o nužnosti reformi u Bosni i Hercegovini kao i o potrebi uravnoteženosti kadrova u institucijama Bosne i Hercegovine po nacionalnom principu.

Ipak, ono što je obilježilo parlamentarni život u ovome razdoblju i čemu je posvećeno najviše vremena jest reforma obrane, i to donošenjem Zakona o obrani, imenovanjem prvog ministra obrane Bosne i Hercegovine (čime je Vijeće ministara Bosne i Hercegovine prošireno na devet ministarstava) i potvrđivanjem imenovanja kandidata na generalske položaje u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine, što je uspješno obavljeno do polovice 2004. godine. Treba izdvojiti usvajanje Izjave o ispunjavanju obveza Bosne i Hercegovine iz Studije izvodivosti radi započinjanja pregovora o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju s Europskom unijom.

U vremenu do kraja ovoga mandata parlamentarnu proceduru uspješno su prošli i usvojeni su: Zakon o poštama Bosne i Hercegovine; Zakon o konkurenciji te Zakon o željeznicama Bosne i Hercegovine. Treba spomenuti i usvajanje izmjena i dopuna ranije usvojenih zakona: Zakona o Centralnoj banci Bosne i Hercegovine; Zakona o radu u institucijama Bosne i Hercegovine; Zakona o Državnoj agenciji za istrage i zaštitu; Zakona o zaštiti prava nacionalnih manjina; Zakona o porezu na dodanu vrijednost, Zakona o zaštiti tajnih podataka; Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama u Bosni i Hercegovini; Zakona o postupku prisilne naplate neizravnih poreza u Bosni i Hercegovini; Zakona o Upravi za neizravno oporezivanje; Zakona o službi u Oružanim snagam Bosne i Hercegovine; Zakona o Javnom RTV servisu Bosne i Hercegovine; Zakona o zaštiti potrošača Bosne i Hercegovine; Zakona o izmirenju obveza po osnovi računa stare devizne štednje; Zakona o klasifikaciji djelatnosti u Bosni i Hercegovini; Zakona o zaštiti tajnih podataka i Zakona o slobodi pristupa informacijama u Bosni i Hercegovini.

Aktualnost pitanja angažiranja Oružanih snaga Bosne i Hercegovine u mirovnim misijama također je zaokupljala pozornost članova obaju domova. Dana je suglasnost za ratificiranje većega broja raznih sporazuma, ugovora, konvencija i memoranduma s državama, bankama i kreditnim zavodima. Članom Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz hrvatskoga naroda imenovan je Ivo Miro Jović. U tome vremenu vođene su zanimljive rasprave na sjednicama o izdavanju i izgledu putovnica i registarskih pločica automobila. Brojne polemike izazvali su i analiza vanjskotrgovinskog deficita naše zemlje, s posebnim osvrtom na analizu rezultata odluke Vijeća ministara o privremenoj obustavi nulte carin­ske stope po ugovoru o slobodnoj trgovini sa Srbijom i Crnom Gorom odnosno Hrvatskom, Okvirni zakon o visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini, donacije koje je Bosna i Hercegovina dobila u razdoblju od 1996. do 2005. godine, a nakon burnih rasprava usvojena je i Rezolucija o antifašizmu.

Među ostalim parlamentarnim uspjesima mogu se navesti usvajanje: Odluke o prihvaćanju Sporazuma o preustroju policijskih struktura u Bosni i Hercegovini, Odluke o ustrojstvu Tajništva Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, Odluke o osnivanju Vijeća nacionalnih manjina Bosne i Hercegovine i Dokumenta o politici dodjele koncesija u Bosni i Hercegovini. Valja istaknuti i odbijanje Informacije o pravnim učincima uvođenja poreza na dodanu vrijednost za razdoblje siječanj- ožujak 2006. godine. Prilična je pozornost poklonjena aktivnostima Obavještajno-sigurnosne agencije Bosne i Hercegovine, sudjelovanju Oružanih snaga Bosne i Hercegovine u mirovnim operacijama, Koridoru V-c i Javnom RTV sustavu.

Ono što je obilježilo parlamentarni život u 2006. godini bio je pokušaj ustavne reforme koncem travnja (travanjski paket ustavnih promjena). Tome je prethodio sporazum šest političkih stranaka (SDA, SDPBiH, SDS, HDZ, SNSD i PDP) potpisan 18. ožujka. Temeljem toga sporazuma Predsjedništvo Bosne i Hercegovine utvrdilo je Prijedlog amandmana na Ustav Bosne i Hercegovine i dostavilo ga u parlamentarnu proceduru. Prema ocjeni mnogih, bio je to najznačajniji politički događaj u Bosni i Hercegovini nakon potpisi­vanja Daytonskog sporazuma. Cilj ove ustavne reforme bio je uspostaviti učin­kovitije i racionalnije državne institucije na putu naše zemlje prema članstvu u Europskoj uniji i NATO-u. Rasprava o tome vođena je na sjednici Zastu­pničkoga doma, održanoj 25. i 26. travnja. Prvoga dana sjednica je trajala čak do 2 sata poslije ponoći, dok je nastavak uslijedio sutra u poslijepodnevnim satima. Na kraju nakon brojnih izlaganja, replika i iznošenja stavova klubova i zastupnika, obavljeno je glasovanje, pri čemu je za usvajanje amandmana gla­sovalo 26, dok je protiv bilo 16 zastupnika. Amandmani nisu usvojeni, jer je za njihovo usvajanje potrebna dvotrećinska većina.

Četvrti saziv Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine uradio je mnogo s aspekta provedbe ustavnih funkcija na rješavanju nagomilanih problema. Nesumnjivo, najvažnije je bilo usvajanje Zakona o obrani Bosne i Hercegovine, u sklopu reforme oružanih snaga, kao i početak reforme policijskih snaga u Bosni i Hercegovini, koja je svoj epilog doživjela nešto kasnije, u sljedećem sazivu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. K tomu, pozornost zaslužuje i pokušaj ustavne reforme, koja je doživjela svoj neuspjeh na zasjedanjima koncem travnja 2006. godine.

Peti saziv Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (2006.–2010.)

Nakon izbora održanih početkom listopada 2006. godine, devet zastupničkih mjesta u Zastupničkom domu dobila je SDA, dok je Stranka za Bosnu i Hercegovinu također postigla odličan izborni rezultat dobivši osam mandata. Najbolji izborni rezultat u Republici Srpskoj postigao je SNSD dobivši sedam mjesta.

SDPBiH dobio je pet mandata u Zastupničkom domu, dok su tri mjesta pripala HDZ – Hrvatskoj koaliciji – HNZ. Isti broj mandata dobio je i SDS. S liste Hrvatsko zajedništvo (HDZ 1990 HZ-HSS- HKDU-HDU-Demokršćani) izabrana su dvojica kandidata, dok su po jedno mjesto dobili: PDPRS, DNZBiH, Narodna stranka Radom za boljitak, DNS i BPS.

Za članove Kolegija Zastupničkoga doma, koji čine predsjedatelj i dva zamjenika, izabrani su: Milorad Živković, Niko Lozančić i Beriz Belkić.

Kako je i utvrđeno Ustavom, u određenom roku obavljeno je i delegiranje u Dom naroda. U Kolegij Doma naroda izabrani su: Sulejman Tihić, Mladen Ivanić (kojega je 2009. godine zamijenila Dušanka Majkić, jer je PDP prešao u oporbu) i Ilija Filipović.

U ovom mandatu održane su 83 sjednice Zastupničkoga doma i 49 sjednica Doma naroda. Uz redovit parlamentarni rad, članovi obaju domova angažirani su i u brojnim povjerenstvima, s ciljem što bržeg i učinkovitijeg rada koji će pridonijeti bržem usvajanju zakona i drugih akata potrebnih za ispunjavanje europskih standarda i približavanje naše zemlje euro- atlantskim integracijama.

Velikim uspjehom može se smatrati potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju s Europskom unijom, kao jednim od koraka na putu k punopravnom članstvu u Europskoj uniji. U tom je procesu veoma važnu ulogu imala Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine, koja je u listopadu 2008. godine dala suglasnost za ratificiranje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju s Europskom unijom.

Kada je riječ o ovome sazivu državnoga parlamenta, ne smije se zaobići ni usvajanje zakona o policijskim strukturama u Bosni i Hercegovini, čime je okončana i reforma policijskih snaga u našoj zemlji. Valja istaknuti i usvajanje Amandmana I. na Ustav Bosne i Hercegovine. K tomu, veliku pozornost zastupnika i izaslanika i dalje je zaokupljalo pitanje zaštite domaće proizvodnje.

* * *

Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine je za desetljeće i pol koliko postoji prešla dugačak put, od institucije za koju je u početku bio uspjeh samo okupljanje izabranih zastupnika i izaslanika, preko manje ili više učinkovitog rada, pa sve do danas kada se od nje očekuje donošenje zakona koji će omogućiti bolji život svih građana Bosne i Hercegovine, bez obzira na njihovu nacionalnu ili vjersku pripadnost, kao i približavanje Europskoj uniji.

Značajnu ulogu u radu Parlamentrane skupštine Bosne i Hercegovine u ovome razdoblju imao je Ured visokog predstavnika. Visoki predstavnik nemetnuo je jedan broj zakona, koji su naknadno razmatrani i potvrđivani u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine.

Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine za ovih je petnaestak godina opravdala svoje postojanje provedbom brojnih funkcija koje ima prema Aneksu 4. Mirovnoga sporazuma. U budućnosti se pred Parlamentarnu skupštinu Bosne i Hercegovine postavljaju zahtjevi i zadaci za jačanje državne vlasti, razvoj i stabilizaciju našega društva i bržu provedbu reformi na putu euro-atlantskih integracija.

– Mr. sc. Aranđel Smiljanić