Povijest parlamentarizma u BiH
Srednjovjekovna bosanska država
Bosna se u srednjem vijeku prvi puta spominje kao zemljica smještena vjerojatno u gornjem toku rijeke Bosne. Prvo se formirala kao područje u sastavu jačih susjednih država, a potom postaje poluzavisna ili samostalna država sa svojim banovima (XII.-XIV. st.) i konačno od 1377. godine s kraljevima, sa znatno proširenim granicama.
(iz Monografije "Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine", izdanje 2010.godine)
Osim vladara, u srednjovjekovnoj bosanskoj državi veoma važna institucija bio je državni sabor, poznatiji kao stanak. On se u izvorima susreće i pod nazivima zbor, sva Bosna, sav rusag bosanski, a ponekad i samo Bosna, te consilium, universale colloquium, collatio, adunacio i dr.
Izraz stanak prvi puta se spominje u povelji bana Tvrtka I. Kotromanića 1354. godine. Stanak je sazivan po potrebi, a obično ga je sazivao vladar koji bi predsjedao njegovim radom i vodio sjednice. U vrijeme krupnih unutarnjih problema u zemlji, do kojih bi povremeno dolazilo, kao što je primjerice bila smjena vladara, stanak bi sazivala krupna vlastela. Stanak je održavan najčešće tamo gdje je bio vladarev dvor: u Milama, Milodražu, na Bobovcu, Sutjesci i u Jajcu. Pravo sudjelovanja u radu stanka imali su vlastela i velmožani, dobri Bošnjani, dobri ljudi, gospoda rusaška – a ti su izrazi u izvorima na latinskome i talijanskome jeziku imali isto značenje - baruni Bosne.
Ostaci srednjovjekovnog kraljevskog grada Bobovca iz prve polovine XIV. stoljeća s obnovljenom kapelom. Na lokalitetu Bobovca pronađeno je pet grobnica s posmrtnim ostacima bosanskih kraljeva.
Tadašnji bosanski sabor bio je skup vlastele koja je kao državna institucija zajedno s vladarom odlučivala o važnim državnim poslovima. Njegove funkcije i nadležnosti obuhvaćale su najvažnije državne poslove poput: popune bosanskoga prijestolja, krunisanja bosanskih vladara, vanjske politike, prodaje ili ustupanja bosanskoga državnog teritorija susjednim državama, sklapanja i potpisivanja ugovora sa susjednim državama, odlučivanja o ratu i miru i drugih važnih pitanja. Vladari bi temeljem odluka sabora izdavali povelje. Koliko će stanak imati utjecaja na državne poslove ovisilo je o odnosu snaga između vladara i vlastele, koji se u srednjovjekovnoj Bosni mijenjao.