22. sjednica Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH - Delegatska pitanja

Delegat Hilmo Neimarlija postavio je sljedeće pitanje Zajedničkom kolegiju oba doma Parlamentarne skupštine BiH: „Jedna odluka PSBiH nedavno je u političkoj emisiji jednog od javnih emitera proglašena zločinom. U jezicima konstitutivnih naroda Bosne i Hercegovine riječ zločin označava najteže krivično djelo za koje se počinioci podvrgavaju sudskom postupku i primjerenoj kazni. Od Zajedničkog kolegija oba doma PSBiH tražim odgovor na pitanje - šta je preduzeto i šta će biti preduzeto spram ovog najtežeg mogućeg javnog kvalificiranja regularne odluke najvišeg zakonodavnog organa u našoj zemlji. Kad ovo tražim, imam u vidu obavezu Zajedničkog kolegija da brine o zaštiti normi i procedura zakonitog rada Parlamentarne skupštine BiH i obavezu Parlamentarne skupštine BiH da štiti osnovne principe parlamentarnog političkog pluralizma na kojima počiva politički sistem Bosne i Hercegovine kao pravne države. Ovakvim proizvoljnim i brutalnim pokušajima diskvalificiranja skupštinskih zakona, kojima se vjerovatno želi što direktnije pomoći jednoj stranačkoj i političkoj opciji na račun drugih stranačkih i političkih opcija u Parlamentarnoj skupštini BiH, obesmišljavaju se temelji parlamentarne demokratije i zakonitog rada državnih institucija, a politički život u Bosni i Hercegovini ruši se ispod razine na kojoj je bio u vrijeme jednopartijskog političkog sistema. Premda to nije bio stvarni politički život, jer pravog političkog života nema tamo gdje jedna stranka ima vlast, tada se neslaganje s vladajućom politikom nije javno proglašavalo zločinom već se njegove zastupnike oglašavalo reakcionarima, zastupnicima nazadnih ideologija i neprijateljima jedine ispravne politike. Uz sve to, proizvoljna medijska karakteriziranja zakonskih akata kao zločina, pogotovo od strane javnog emitera, danas objektivno doprinosi relativiziranju zločina koji su počinjeni u Bosni i Hercegovini i od kojih mnogi još nisu procesuirani“.

Delegat Adem Ibrahimpašić postavio je sljedeće pitanje Vijeću ministara BiH: „Prije nekoliko mjeseci na moje pitanje zašto se ne izmjeni Zakon o akcizama za duhan i duhanske prerađevine i usaglasi sa istim takvim zakonom u Republici Hrvatskoj odgovoreno mi je nakon četiri mjeseca čekanja da za to nema političke volje. Danas pitam da mi se objasni šta znači to - nema političke volje i kome ta politička volja nedostaje“

Delegat Sulejman Tihić postavio je sljedeće pitanje Vijeću ministara BiH i Predsjedništvu BiH: „Šta su Predsjedništvo BiH i Vijeće ministara BiH uradili i šta dalje namjeravaju raditi na poboljšanju bilateralnih odnosa s našim susjedima – Republikom Srbijom i Republikom Hrvatskom? U tom kontekstu konkretno nas interesira dokle su došle procedure potpisivanja sporazuma o granicama, te šta se radi na usaglašavanju stavova? Šta je sa sporazumom o imovinsko-pravnim odnosima s ovim državama, posebno s Republikom Hrvatskom, kada se zna da je Vlada Republike Hrvatske prihvatila prijedlog ovog sporazuma?. Zašto su već gotovo dvije godine bilateralni odnosi s Republikom Srbijom svedeni na nivo otpravnika poslova, odnosno zašto Bosna i Hercegovina još uvijek nema ambasadora u Srbiji? Opći utisak je da su odnosi sa Srbijom svedeni na posebne/ specijalne odnose Srbije i entiteta RS-a“?

Delegat Slobodan Šaraba postavio je sljedeće pitanje Vijeću ministara BiH, Uredu visokog predstavinika u BiH i Zajedničkoj komisiji za ljudska prava, prava djeteta, mlade, imigraciju, izbjeglice azil i etiku Parlamentarne skupštine BiH: “Kada će odluke koje je proglasio Visoki predstavnik u BiH, a kojima su ljudima oduzeta ili ograničena osnovna ljudska i građanska prava biti ukinute s obzirom da je od trenutka njihovog donošenja prošao duži vremenski period (od 10 godina do 3-4 godine), a protiv smijenjenih ljudi nisu pokrenuti nikakvi postupci niti donesene sankcije. Obrazloženje : Ured visokog predstavnika do sada je donio preko 150 odluka kojima su smijenjeni ljudi i oduzeta im osnovna ljudska i građanska prava (npr. pravo na pravično suđenje, pravo da se smatraju nevinim sve dok u sudskom postupku ne budu oglašenim krivim za djela koja su u zakonu predviđena kao krivična i na sankcije koje su u zakonu određene kao krivične sankcije, pravo na efikasan pravni lijek, pravo da se ne bude podvrgnut diskriminaciji i dr.), politička (npr. pravo na političko organiziranje, pasivno biračko pravo i dr.) ekonomska (npr. pravo na rad, pravo na jednak pristup javnim službama i zaposlenje u njima i dr.) i socijalnih prava (npr. pravo na socijalnu pomoć za vrijeme nezaposlenosti, pravo na zdravstveno osiguranje, pravo na penzijsko osiguranje i dr.) gubitka građanske časti (gubitak univerzitetskih zvanja i karijera, službeničkih zvanja i karijera i dr). I više od toga, oduzeto im je pravo da koriste bilo kakav pravni lijek protiv takvih odluka. Oduzeto im je pravo na naknadu materijalne i nematerijalne štete koja im je takvim postupanjem pričinjena. Njihovo ljudsko i građansko dostojanstvo je napadnuto. Njihova krivica ni danas nije dokazana ni javno obrazložena, na način na koji to zahtijeva pravo. Politička obrazloženja koja smo čuli nisu dovoljna.“